Katica Kiš: PROPOVIJED A 1. Nedjelja Došašća

Pokret i budnost

Vodeće riječi oba čitanja i Evanđelja su pojmovi pokreta i budnosti. Svi tekstovi sadrže nešto o budućnosti, nadi i čekanju na još dolazeće spasenje. Tu se ne osjeća ništa o ostaloj čežnji, često neispunjenoj u našim danima, za intenzivnijom povučenosti pri svjetlu svijeća i nostalgično-osjećajnoj religioznosti. Došašće je vrijeme u kojemu nama kršćanima postaje razumljivo, da je naše postojanje ovdje na zemlji ograničeno i da smijemo izgledati ono što mi kršćani nazivamo spasenjem.

Spasenje - da li je to još suvremeno?

Naravno da mi danas imamo teškoću s pojmom spasenja. Od čega mi trebamo biti spašeni? Nuždu i glad mora trpjeti u našem području tek manjina. Sigurno da među nama postoje siromašni ljudi, koji potrebuju posebnu podršku i potporu. Ali konačno je to stvar koju mi možemo s dobrom voljom susresti.
Mnoge druge potrebe kojima smo izloženi, bilo da je to u porastu osamljenosti, nesolidarnosti, osjećaju besmislenosti našega života i mnogo drugog, ne uzimamo više za važno, jer nam je tako mnogo ponuđeno da mi - ili bolje rečeno kako ne bi mi - bili više konfrontirani s unutrašnjom prazninom našega života. Ali upravo vrijeme Došašća možemo mi iskoristiti da sagledamo naš život kao jednu cjelinu, te da osjetimo, zašto postoje naše najdublje čežnje i nade, ali također i strahovi i brige.

Čežnje

Tu je sigurno jedna čežnja za sigurnošću, čežnja da se u životu nađe oslonac, upravo tada kada netko ima osjećaj da stoji pred provalijom. A provalije se otvaraju često u životu: lom jednog međuljudskog odnosa, nesuspjeh u školi i zvanju, neuspjeh životnog plana, smrt voljenog čovjeka i mnogo toga više.
Upravo u ovim vremenima je čežnja velika, da se nasloni na nečija ramena, da se može isplakati, može dati boli njen tok. Ali upravo to biva u našem društvu ispoljavano kao slabost koju si ne možemo priuštiti. Naročito su muškarci naučili potisnuti znakove tuge i boli. To su znakovi koji mogu učiniti mogućim da si dozvole obdarivanje od drugih, s utjehom i sućuti. Samo onaj tko shvati svoje čežnje, može biti spreman da si dozvoli njih od nekoga utažiti.

Budnost

Naše društvo je spremno zadovoljiti naše veće ili manje čežnje s mnogostrukim ponudama. Često pak društvo radi marljivo na tome da upravlja naše čežnje u produktivne kanale, npr. da u nama pobudi čežnje koje bolje odgovaraju njegovim ponudama. Ovo pak spriječava istovremeno mnoge ljude da spoznaju svoje najdublje čežnje i da ih ispolje.
Upravo iz ove pozadine je budno držanje Došašća jedan prijeki zahtjev. Onaj tko s budnim okom spozna vlastitu čežnju i svoju potrebu za spasenjem, bit će sposoban da prihvati spasonosnu ruku Boga u svome životu.

Put pozornosti i budnosti

Vrijeme Došašća nas poziva da izađemo iz naredbene hektike predbožićnog vremena. Ali ne da prijeđemo u prividnu idilu običaja Došašća, već da pođemo onim, posve drugim putem na kojega nam ukazuju tekstovi Radosne vijesti ove i slijedećih nedjelja:
- putem pozornosti i budnosti u odnosu na osobne čežnje i nadanja, te putem pozornosti i budnosti također i u odnosu na čežnje i nadanja drugih ljudi , da cijeloga čovječanstva.

Gerhard Gruber Prijevod s njemačkog: Katica Kiš