Lazanski: Pokušaj stvaranja velike Srbije u Hrvatskoj i BiH izveden je nespretno
-Potreba nekadašnje JNA za dobrovoljcima poput Šešeljevih pojavila se 1991. u vrijeme raspada bivše Jugoslavije, zbog vrlo malog odaziva na mobilizaciju u Srbiji, te izdaje u pojedinim garnizonima u Hrvatskoj i Sloveniji, ali i ozračja "opće bježanije - tvrdi srpski vojni komentator Miroslav Lazanski u analizi vojnih aspekata oslobađajuće presude Vojislavu Šešelju koju donosi novinski portal "Pravda".
Tvrdi da su se tijekom 1991. i 1992. "raspale" 33 brigade JNA.
-Od 37 mobiliziranih brigada JNA u Srbiji, Crnoj Gori i BiH tijekom 1991. i početkom 1992., njih 33 su se raspale, pobjegle ili nisu izvršile zadatak - navodi Lazanski.
Upozorava da je to bio glavni i jedini razlog zašto je JNA morala regrutirati "dobrovoljce" od kojih je, kako navodi, zapravo imala malo koristi u vojnom smislu.
-U Hrvatskoj su bježale 145. lička brigada, te 4. i 5. kordunaška, a 11. brigada iz Dvora na Uni čak je sedam puta bježala pred hrvatskim 'zengama' od kojih su bili mnogobrojniji i mnogo bolje naoružani - navodi Lazanski.
Kao primjer "borbenog morala JNA", navodi primjer mehanizirane brigade iz Valjeva koja je kod Tovarnika "ostavila 8 tenkova i 50 oklopnih transportera".
-Tijekom sukoba 1991. druga mehanizirana brigada iz Valjeva, potomci slavne drinske divizije, pobjegla je s fronte kod Tovarnika, ostavivši na livadama 8 tenkova i 50 oklopnih transportera - kaže Lazanski.
Smatra da je agresija na Hrvatsku i BiH, odnosno "pokušaj stvaranja velike Srbije u Hrvatskoj i BiH" izveden nespretno. Krivca vidi u Slobodanu Miloševiću i njegovom nedovoljnom fondu vojnog znanja.
Podsjeća kako je JNA pobunjenim Srbima u Hrvatskoj 1991. ostavila prostor, dosta naoružanja i kvalitetne opreme.
-Granice nekadašnje republike srpske krajine zapravo je postavila JNA ostavivši im oružje, kvalitetno opremu i relejne centre, ali 4 godine očito nisu bile dovoljne da te granice ostanu stalne - navodi Lazanski.
Upozorava kako je "vreme srpske bežanije" počelo još 1991. godine.
-Bilo je to vrijeme opće bježanije, kad su majke sprječavale sinove da idu u vojsku i deblokiraju opkoljene vojarne, te upadale u srbijansku skupštinu, vrijeme defetizma, izdaje i predaje - navodi Lazanski.
Ocjenjuje da se rat može dobiti samo vrhunski ustrojenom organizacijom, što kod Miloševića nije bio slučaj jer on nije bio vojni stručnjak.
-Rat se dobija vrhunskom organizacijom, čeličnom disciplinom i vođenjem cijele nacije, a vojska je pitanje struke. Ne može se oficire stvarati na brzinu od kuhara, skladištara i šofera, toga je 1991. i 1992. bilo dosta - tvrdi Lazanski
Na koncu tvrdi da se "osećaj samozadovoljstva u superiornosti" Srbima razbio o glavu.
-Osjećaj samozadovoljstva u superiornosti koji u startu ne trpi kritiku nije dobar znak za jednu profesiju, a posebno ne za vojnu profesiju - ustvrdio je u svojoj analizi Lazanski.
Vezani članci