Grad Mostar ponovno je epicentar političke krize. Ono što se javnosti ovih dana predstavlja kao sukob HDZ-a BiH i SDA, kroz pitanja kadroviranja, katastra, javnih poduzeća i rada Gradskog vijeća, otvara i širi problem: način na koji se u Mostaru godinama upravlja javnim novcem, zapošljavanjima u javnoj upravi, urbanizmom i inspekcijskim nadzorom.
Ono što se danas servira javnosti kao sukob HDZ-a BiH i SDA kao briga za prava građana ili kao zaštita zakonitosti - zapravo je politički obračun dviju stranaka koje su tri desetljeća gradile isti sustav mimo zakona, i to zajedno.
Klub Bošnjaka u Gradskom vijeću Mostara, koji predvodi SDA, bojkotira sjednice Gradskog vijeća i vrši blokadu rada institucija. Kao razloge navode kadrovska pitanja u gradskim službama i javnim poduzećima, ali i sporne katastarske upise vezane uz elektroprivrede. Sjednica Gradskog vijeća, zakazana za 14. svibnja, održana je bez Kluba Bošnjaka i uz 19 nazočnih vijećnika.
No, aktualna kriza otvorila je i pitanje koje nadilazi dnevni politički sukob: kako su se u Mostaru godinama provodili projekti od javnog interesa, tko je za njih izdavao dozvole, kako su reagirale inspekcije i jesu li pravila jednako vrijedila za sve.
Krajem ožujka ove godine Gradsko vijeće usvojilo je proračun Grada Mostara za 2026. godinu u iznosu od oko 162,8 milijuna KM. Usvajanje je pratila žestoka rasprava, ali bez stvarnog sudjelovanja građana.
Nacrt proračuna u iznosu od 97,3 milijuna KM nije bio upućen na javnu raspravu, iako Zakon o načelima lokalne samouprave u Federaciji BiH propisuje uključivanje građana u postupke donošenja odluka za koje je potrebna dvotrećinska većina u gradskom vijeću.
Posebno je ironično da se sam nacrt proračuna u obrazloženju pozivao upravo na taj zakon, dok procedura javne rasprave nije provedena.
Pritom, Grad Mostar već godinama funkcionira na „hladni pogon" u prvom tromjesečju jer proračun ne bude usvojen na vrijeme — čime investicije i razvoj stagniraju, a institucije rade u uskom režimu privremenog financiranja. Sve se to događa u gradu čiji su vladajući stožeri godinama isticali razvoj kao prioritet.
U lipnju 2025. godine Vlada Federacije BiH rasporedila je 20 milijuna KM za sportsku infrastrukturu u Federaciji. Za Mostar je izdvojeno ukupno tri milijuna KM, po 1,5 milijuna KM za rekonstrukciju istočne tribine stadiona HŠK Zrinjski pod Bijelim brijegom i 1,5 milijuna KM za izgradnju južne tribine stadiona FK Velež u Vrapčićima.
Prema dokumentaciji koju posjeduje Hercegovina.info, u trenutku početka radova ni jedan ni drugi projekt nisu imali pravomoćnu građevinsku dozvolu.
Zbog toga je Hercegovina.info, zastupana po Mariju Ćosiću, 25. rujna 2025. godine urbanističko-građevinskoj inspekciji Grada Mostara podnijela zahtjev za inspekcijski nadzor. Zahtjev se odnosio na istočnu tribinu stadiona HŠK Zrinjski i južnu tribinu stadiona FK Velež.
Urbanističko-građevinska inspekcija Grada Mostara na zahtjev nije odgovorila u zakonskom roku. Nije dostavljeno rješenje, niti je podnositelj zahtjeva obaviješten o postupanju.
Zbog nepostupanja gradske inspekcije, Hercegovina.info obratila se Upravnoj inspekciji HNŽ-a i zatražila nadzor nad radom gradske inspekcije. Upravna inspekcija naložila je postupanje u oba predmeta.
Tek nakon toga gradska inspekcija izašla je na teren.
U slučaju FK Velež, rješenje je doneseno 10. prosinca 2025. godine. Inspektorica Jasna Prlić konstatirala je da je tribina dimenzija približno 110 puta 15 metara i visine oko 11 metara izgrađena bez dozvole na k.č. 45/7 k.o. Vrapčići. Naložena je obustava daljnjeg izvođenja radova i ishođenje potrebnih odobrenja, odnosno legalizacija izgrađenog objekta.
U slučaju HŠK Zrinjski, rješenje je doneseno 15. prosinca 2025. godine. Inspektorica Vesna Šego utvrdila je da je tribina dimenzija približno 40 puta 25 metara izgrađena bez dozvole na dijelu k.č. 1405/1 k.o. Mostar II. Naložena je obustava radova i ishođenje odobrenja za gradnju.
Dakle: oba stadiona. Bez dozvola. Javnim novcem.
Umjesto odgovora na pitanje kako je uopće došlo do gradnje bez pravomoćnih dozvola, gradonačelnik Mostara Mario Kordić javno je prozvao podnositelja zahtjeva.
U objavi na društvenim mrežama od 2. prosinca 2025. godine Kordić je zahtjev opisao kao dio “medijske kampanje čiji je cilj zaustaviti projekte u Mostaru i izazvati pravnu nesigurnost i kaos”. Marija Ćosića naveo je kao osobu koja “godinama podnosi desetke prijava” i koja “kroz vlastita tumačenja procedura i zakona pokušava sve zaustaviti”.
Ta objava, s imenovanom osobom kao metom, stigla je u trenutku kada navijačke skupine u Mostaru, čije je djelovanje godinama izvan dometa tužiteljstva i istražnih organa, pokazuju rastuću agresivnost u javnom prostoru.
Kordić je u istoj objavi postavio pitanje hoće li se jednako osporavati dozvole za vjetropark u Podveležju, obiteljske kuće ili solarne elektrane na Čulama.
Odgovor je jednostavan: da, jer zakonitost ne smije biti selektivna. Ali to pitanje istovremeno otkriva i nešto drugo — da gradonačelnik poznaje mehanizme kojima su i drugi projekti izgrađeni na rubu
zakona, ili preko njega.
To pitanje pokazuje koliko je problem širi od dva stadiona. Ako postoje projekti koji su rađeni nezakonito ili bez uredne dokumentacije, onda je posao institucija da to utvrde, bez obzira na investitora, političku pozadinu ili javnu osjetljivost projekta.
Na sjednici Gradskog vijeća Mostara održanoj 14. svibnja 2026. godine vijećnik HRS-a Silvio Bubalo postavio je pitanje o dozvolama za mostarske stadione.
Načelnica Odjela za urbanizam Dragana Parmać odgovorila je:
“Stadion Rođeni nema nikakvih dozvola. Postoji zahtjev za urbanističku suglasnost, no sukladno sadašnjem planu na toj lokaciji je industrijska zona pa će taj zahtjev biti odbijen.”
Govoreći o stadionu HŠK Zrinjski, Parmać je navela da je klub urbanističku suglasnost dobio 2024. godine, a dozvolu za rekonstrukciju u veljači 2026. godine. Prema njezinim riječima, Zrinjski “ima dozvole”, dok Velež “nema ništa”.
Ova izjava je točna samo u jednom, površnom smislu — ali je u suštini duboko zavaravajuća i otvara niz ozbiljnih pitanja.
Urbanistička suglasnost iz 2024. godine ne daje pravo građenja. Investitor — Grad Mostar —može graditi isključivo na temelju pravosnažne građevinske dozvole.
Prema nalazu inspekcije od 15. prosinca 2025., tribina je bila gotovo završena kada je dozvola za rekonstrukciju uopće izdana— u veljači 2026. godine.
Dakle: tribina je izgrađena bez valjane dozvole, a dozvola je ishođena retroaktivno, nakon završetka gradnje.
Ovdje se nameće temeljno pitanje: kakvu je dozvolu uopće moguće ishoditi za stadion koji se nalazi u obuhvatu novog Regulacijskog plana Bijeli Brijeg, faza III — koji do danas nije usvojen?
U obuhvatu tog istog plana nalazila se i nezakonita zgrada na Bijelom brijegu, za čiju su gradnju djelatnici Odjela za urbanizam presuđeni presudom Županijskog suda u Mostaru.
Dodatnu dimenziju cijelom slučaju daje i činjenica da je Nogometn savez BiH krajem 2025. godine pokrenuo postupak javne nabave za “Izgradnju istočne tribine stadiona HŠK Zrinjski Mostar”.
Prema tada objavljenoj dokumentaciji, riječ je bila o otvorenom postupku za izvođenje radova, a rok za prijem ponuda bio je 15. prosinca 2025. do 13 sati, dok je otvaranje ponuda bilo zakazano isti dan u 13.30 sati.
To znači da je postupak nabave pokrenut u razdoblju kada je gradska inspekcija već utvrđivala, odnosno neposredno potom i službeno utvrdila, da su radovi na istočnoj tribini izvedeni bez potrebne građevinske dozvole.
Cijeli slučaj otvara niz pitanja na koja nadležne institucije do sada nisu dale jasne odgovore.
Kako je Vlada FBiH mogla dodijeliti 1,5 milijuna KM za rekonstrukciju tribine HŠK Zrinjski i 1,5 milijuna KM za izgradnju tribine FK Velež ako projekti u trenutku dodjele sredstava nisu imali potpunu dokumentaciju? Je li to samo propust u proceduri, ili se radi o namjernom zaobilaženju pravila na račun poreznih obveznika?
Kako je Nogometni savez mogao raspisivati natječaj za tribinu koja je već bila skoro završena, a nije imala urednu dozvolu?
Tko je oštetio proračun Grada Mostara? Gradnja bez građevinske dozvole znači da investitor nije platio sve propisane naknade — rentu, doprinos za komunalnu infrastrukturu i ostale obveze. Netko je u ovom slučaju uskratio javni prihod.
Kako navijači mogu sjediti na tribinama koje nemaju uporabnu dozvolu?
Kako klub može dobiti licencu za nastupe u domaćem ili europskom natjecanju ako na stadionu postoje bespravni
objekti? Ovo se posebno odnosi na FK Velež, čiji stadion prema izjavi načelnice urbanizma nema nikakvih dozvola.
Zašto inspektorica Vesna Šego, nakon što je utvrdila nezakonitost gradnje na stadionu HŠK Zrinjski, nije zapečatila gradilište? Zakon o građenju HNŽ-a jasno propisuje ovlasti inspektora. Radovi su se, unatoč nalogu o obustavi, nastavili intenzivno. Inspektorica do danas nije dostavila odgovor na upit o razlozima nepostupanja.
Kakav je pravni osnov za izdavanje dozvole za rekonstrukciju stadiona koji se nalazi u obuhvatu neusvojenog Regulacijskog plana? Isti taj regulacijski plan bio je instrument kojim je pokušana legalizacija nezakonite zgrade na Bijelom brijegu — za što su odgovorni djelatnici urbanizma osuđeni na zatvorske kazne.
Sukob HDZ-a BiH i SDA u Mostaru trenutačno se vodi kroz pitanja kadrova, katastra, javnih poduzeća i rada Gradskog vijeća. No slučaj stadiona pokazuje da je problem dublji i da se ne može svesti samo na trenutačni politički obračun.
Godinama su se u Mostaru donosile odluke, pokretali projekti i trošio javni novac u sustavu u kojem inspekcije često reagiraju tek nakon pritiska, dozvole se pribavljaju naknadno, a građani teško dolaze do jasnih odgovora.
Ni Zrinjski ni Velež nisu mogli graditi tribine bez znanja vlasti. Vlada FBiH dodijelila je novac, Nogometni savez izdvojio je novac. Grad Mostar bio je investitor i ključni institucionalni akter. Inspekcija je reagirala tek nakon naloga Upravne inspekcije. Sve to pokazuje da odgovornost ne može biti prebačena samo na klubove.
Aktualna politička kriza zato nije samo sukob dviju stranaka. Ona je prilika da se otvori pitanje odgovornosti za način na koji se u Mostaru godinama upravlja prostorom, javnim novcem i institucijama.
Sadašnji politički obračun nije nastao jer je jedna od stranaka odjednom otkrila zakonitost. Nastao je jer su se interesi razišli — i jer se netko nadao da će se u toj svađi prikriti ono što je zajedničko: trideset godina zajedničkog nepoštivanja zakona koji vrijede za sve ostale.
Mostarski građani plaćaju račune tog sustava — i kroz proračun koji se donosi bez njihovog sudjelovanja, i kroz stadione koji se grade javnim novcem bez urednih dozvola, i kroz institucije koje djeluju samo kada to politika dopusti.
Javnost ima pravo znati istinu. I ima pravo tražiti odgovornost — od svih, bez iznimke.
Vezani članci