Sud Bosne i Hercegovine zakazao je za 30. listopada izricanje presude Šerifu Patkoviću, optuženom za zločin počinjen u Dusini kod Zenice 1993. godine.
Izricanje presude zakazano je nakon što je obrana u završnoj riječi zatražila oslobađajuću presudu, ocjenjujući da nije izvan razumne sumnje dokazano da je Patković 26. siječnja 1993. u Dusini ubio lokalnog zapovjednika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Zvonka Rajića, koji je ranjen ležao na zemlji.
Obrana je ukazivala na proturječnosti u iskazima svjedoka, navodeći da su oni tijekom istrage bili zloupotrijebljeni, izmanipulirani i stjerani u kut, piše Detektor.
Braniteljica Lejla Terzimehić kazala je da je svjedok Franjo Batinić izjavio kako je Patković ubio njegova zapovjednika, kao i da ih je Patković vodio u Lašvu, što je, prema njezinim riječima, suprotno svim drugim svjedočenjima. Dodala je i da je ovaj svjedok na drugom suđenju naveo kako je rekao da je jednu osobu vidio jer ga je supruga nagovorila.
„Školski primjer nepouzdanog svjedoka… Njemu je za sve kriv Šerif Patković“, navela je braniteljica.
Dodala je da su svjedokinji Željki Rajić obrane na suđenjima pred Haškim tribunalom pokazivale fotografiju Patkovića te da je ona tada rekla kako je riječ o osobi koja joj je 1993. kazala da je ubila njezina supruga.
Prema riječima braniteljice, svjedok S-1 potvrdio je da je pucao u Rajića kada je on pokušao pobjeći te da je riječ o jednom od zapovjednika koji je imao motiv podleći pritiscima tijekom istrage.
Terzimehić smatra da ne treba pokloniti vjeru iskazima iz istrage ovog svjedoka, kao ni svjedoka S-2 i S-3, posebno imajući u vidu okolnosti u kojima žive te navode da su bili izloženi pritiscima ili obećanjima da će otići u treće zemlje.
„Veliki oprez treba pokloniti njihovim iskazima… Riječ je o svjedocima koje je vrlo lako stjerati u kut“, kazala je braniteljica.
Napomenula je da je svjedok Ante Krišto rekao kako mu se jedna osoba 1993. predstavila kao zapovjednik i rekla da mu je ubila zapovjednika, a da je isti svjedok nakon 30 godina na maloj fotografiji identificirao Patkovića kao tu osobu.
Terzimehić se posebno osvrnula na iskaz, kako je navela, najvažnijeg svjedoka S-4, koji je rekao da mu je Rajić na samrti kazao da je riječ o Patkoviću, što tijekom istrage nije spominjao.
Navela je i da je ovaj svjedok izjavio kako se osoba koja je pucala iz „škorpiona“ već nalazila na tom mjestu, dok su svjedoci S-1, S-2 i S-3 tvrdili da je došla iz drugog pravca.
„On je primjer ranjivog svjedoka koji je u potpunosti iskorišten od Tužiteljstva u ovom predmetu“, ocijenila je Terzimehić.
Ona smatra da je neodrživa teza Tužiteljstva prema kojoj je školovani časnik pucao u ranjenog čovjeka, koji je na samrti suborcu šapnuo o kome je riječ, a da je potom optuženi išao po selu i govorio što je učinio.
„Čak i ako se ne uzmu u obzir dokazi obrane, nemoguće je izvan svake razumne sumnje utvrditi da je Šerif Patković pucao u Zvonka Rajića“, kazala je braniteljica, dodajući da je jedina pravilna odluka oslobađajuća presuda.
Patković, koji je optužen u svojstvu zapovjednika Drugog bataljuna Sedme muslimanske brigade Armije BiH, u završnom obraćanju istaknuo je da nije počinio djelo koje mu se stavlja na teret te da nije mogao pucati s četiri različite lokacije, kako, prema njegovim riječima, proizlazi iz izvedenih dokaza.
„Imam 58 godina časnog života. Nikoga nisam gledao riječju uvrijediti“, rekao je optuženi.
Vezani članci