Marina Radoš: Postoje ljudi koji nisu dio naše stvarnosti.
Postoje ljudi koji po načinu na koji udahnemo dim cigarete znaju što mislimo. Ljudi koji bi našu biografiju napisali od šale.
Postoje ljudi koji nisu dio naše stvarnosti. Ljudi koji su dio naše samoće koja se pretvara u neki bolji svijet kad navučemo deku preko ušiju.
Žive u našem sjećanju kao garancija da je nekada, negdje i nekako postojalo nešto lijepo.
Moliš se za njih kada, u prolazu, prepoznaš neku neuobičajenu tugu u njihovim očima.
Nasmiješ se kada ih vidiš sretne.
I kada ih više ne voliš, voliš otiske njihovih prstiju na svom srcu.
Razgovaraš šutnjom. Metaforama koje ostali ne shvaćaju. Vraćaju ti srce na mjesto kada ti pruže ruku, onako službeno.
Ljudi koji te mogu uništiti dok kažeš keks. Ljudi koji imaju tvoj dosje u ladici svog sjećanja.
Postoje ljudi čiji dosje imaš u ladici svog sjećanja. Ljudi koje možeš uništiti dok kažeš keks. Ali ga ne otvaraš. Vraćaš im srce na mjesto, kada im pružiš ruku, onako službeno.
Marina Radoš
Vezani članci