USPJEŠNA EVAKUACIJA Kako su sigurnosna pravila spasila živote u zrakoplovnoj nesreći u Tokiju

Gledajući snimke sudara Japan Airlinesa na aerodromu Haneda u Tokiju, čini se čudom kako su svi izašli neozlijeđeni.

No, dok su, nažalost, pet od šest članova posade aviona Japan Coast Guard Dash 8 koji je udario tijekom slijetanja u utorak preminuli, svih 379 putnika i članova posade na Airbusu A350 preživjeli su nesreću.

Iako su istrage o tome što se dogodilo u incidentu, koji je rezultirao erupcijom užarenog JAL aviona, još uvijek u tijeku, stručnjaci kažu da je uspješna evakuacija rezultat kombinacije modernih sigurnosnih standarda i rigorozne sigurnosne kulture Japan Airlinesa, piše CNN.

"Gledajući snimke, iznenadilo me i osjećam olakšanje što su svi uspjeli izaći", kaže Graham Braithwaite, profesor sigurnosti i istrage nesreća na Cranfield sveučilištu u Velikoj Britaniji.

"To je tako ozbiljan udarac za svaki avion koji mora izdržati. Ali znajući ono što znam o toj zrakoplovnoj kompaniji i koliko se trude oko sigurnosti i obuke posade, činjenica da su toliko dobro obavili ne bi trebala biti tako veliko iznenađenje."

Prilika za poboljšanje

Zapravo, to je bila katastrofalna nesreća prije gotovo 40 godina koja je pomogla da Japan Airlines postane takva sigurna zrakoplovna kompanija, kaže on.

12. kolovoza 1985. godine, JAL let 123 iz Tokya za Osaku srušio se, ubivši 520 od 524 osobe na brodu, nakon što su tehničari iz Boeinga napravili loš popravak repa nakon ranijeg incidenta, a ne kompanija za zrakoplovstvo. Do danas je to najsmrtonosnija nesreća jednog zrakoplova u povijesti zrakoplovstva.

"Očito je da je učinak bio dubok na kompaniju", kaže Braithwaite. "U kulturi poput japanske, preuzeli su tu odgovornost kao grupa i željeli su osigurati da se ništa slično više ne dogodi.

"Dakle, kada nešto pođe po zlu, gledaju to u smislu kako mogu naučiti. Sve je prilika za poboljšanje."

Godine 2005. shvativši da mnogi zaposlenici ulaze u kompaniju bez sjećanja na tu nesreću 20 godina ranije, JAL je otvorio prostor u svojem korporacijskom sjedištu na kojem su izloženi dijelovi olupine, kao i priče o posadi i putnicima.

"Osjećaj je bio da su se pridružili našem poslu ljudi koji ne znaju kako je kada krene po zlu. Svi moraju razumjeti koliko se truda ulaže u sigurnost", kaže Braithwaite.

Skoro četiri desetljeća kasnije, ta nesreća još uvijek duboko utječe na mentalitet kompanije, kaže on.

"Imaju vrlo strogu kulturu oko standardnih operativnih postupaka i obavljanja svega kako treba. To je jedan od razloga zašto mislim da se posada čini tako dobro u ovom slučaju", kaže on.

Iako nije jasno tko je kriv za sudar, Braithwaite kaže kako je uspješna evakuacija "apsolutno" pozitivna za Japan Airlines.

"Ako želite vidjeti razlog zašto biste trebali letjeti s njima, mislim da je to to", kaže on.

Jedna od najsigurnijih aviokompanija

JAL se redovito navodi među najsigurnijim zrakoplovnim kompanijama na svijetu u godišnjem popisu web stranice Airlineratings.com.

Glavni urednik Geoffrey Thomas kaže: "Japan Airlines uživa izvrsnu sigurnosnu (rekord) od 1985. Međutim, za tu nesreću nije bila kriva zrakoplovna kompanija, već je bila uzrokovana lošim popravkom koji su obavili tehničari Boeinga.

"Ocijenjena je kao zrakoplovna kompanija sa sedam zvjezdica prema našoj web stranici i prošla je sve glavne sigurnosne provjere. Također, regulator za sigurnost zrakoplovstva Japana bolje obavlja osam kriterija nadzora od svjetskog prosjeka za usklađenost."

Očito je još prerano govoriti što se dogodilo u Tokyu i kako su se oba zrakoplova našla na pisti u isto vrijeme.

No poruka iz zrakoplovne industrije ista je: čini se da su brze reakcije posade spasile stotine života. Sekunde nakon što je avion stao, ispuhane su odbojnice za izlaz i ljudi na brodu brzo su se iskrcali, čak i dok se kabina punila dimom.

Evakuacija u 90 sekundi

"Izuzetno sam impresioniran pilotima, posadom i putnicima zbog onoga što se čini kao tekstualna evakuacija u najekstremnijim uvjetima", rekao je jedan pilot velike europske zrakoplovne kompanije koji je želio ostati anoniman jer nije ovlašten govoriti u ime svoje kompanije.

"Mi smo u dobrom trenutku u zrakoplovstvu", dodali su. "Robusna priroda modernih zrakoplova i obuka pilota za upravljanje nepravilnostima razvijaju se desetljećima do točke gdje imamo najsigurnije razdoblje u zrakoplovstvu od njegovog početka.

"Postupci su se usavršavali kako su zrakoplovi postajali veći, tako da se svi putnici mogu evakuirati u 90 sekundi. Stjuardese u nekim zrakoplovnim kompanijama sada također mogu pokrenuti evakuaciju, štedeći dragocjene sekunde ne čekajući kapetana da je pokrene."

Pravila sigurnosti "pisana su krvlju" kako kaže pilot. Nesreće postaju lekcije koje se "dijele u cijeloj industriji kako bi posade mogle bolje obavljati svoj posao".

Raniji nesretni događaji kao lekcija

Navode nesreću Aeroflota 2019. godine, u kojoj je također došlo do eksplozije aviona prilikom slijetanja u Moskvi, pri čemu je poginulo 41 od 73 osobe na brodu, kao sličan incident današnjem, koji je poslužio kao lekcija.

I 1980. godine, nesreća Saudia leta 163 - u kojoj su svi 301 putnik preminuli od udisanja dima nakon uspješnog prisilnog slijetanja aviona u Rijadu, ali piloti nisu naredili evakuaciju - bila je poticaj da se kabinskom osoblju daju ovlasti za izvođenje evakuacije, kažu.

Još jedna nesreća koja je imala velik utjecaj na sigurnost u budućnosti bila je nesreća British Airtours 1985. godine na aerodromu Manchester u Velikoj Britaniji.

Zrakoplov je doživio neuspješan polet, zapalio se. Iako se zaustavio na pisti i vatrogasci su brzo stigli, 55 osoba je preminulo - većinom od udisanja dima.

"Iz te nesreće proizišlo je mnogo preporuka koje su utjecale na mnoge značajke modernih zrakoplova", kaže Braithwaite.

Zašto je evakuacija bila uspješna?

"Činjenica da oko izlaza postoji dovoljno prostora. Svjetla duž poda. Kabinsko osoblje ocjenjuje je li osoba koja sjedi na izlazu iznad krila u mogućnosti otvoriti ga. Mnogo jasnih oznaka za izlaz. Materijali od kojih izrađujemo kabine. Velika karakteristika onog požara u Manchesteru bila je da je brzo ispuštao dim.

"Sve te stvari doprinose uspješnoj evakuaciji."

Njegova bivša kolegica s Cranfielda, profesorica Helen Muir, osoba je koja je promijenila pejzaž sigurnosti nakon te nesreće. Bila je poznata po provođenju "poticajnih" pokusa u kojima su sudionici plaćani više što prije napuste zrakoplov. Njihovo ponašanje zatim je praćeno i proslijeđeno proizvođačima zrakoplova i zrakoplovnim kompanijama.

Danas, kaže on, znamo da je "utjecaj kabinskog osoblja ono što ljude potiče na evakuaciju zrakoplova, i to brzo."

Steven Erhlich, predsjednik PilotsTogether - organizacije koja je osnovana tijekom pandemije kako bi podržala posadu - slaže se.

"Još je prerano komentirati specifičnosti incidenta, ali ono što je jasno je da je posada djelovala izvanredno", kaže on.

"Obuka za sigurnost koju zrakoplovne kompanije - u ovom slučaju JAL - provode s posadom kontinuirano se isplatila, omogućavajući evakuaciju u roku od 90 sekundi. Ono što trebamo shvatiti jest da putnici trebaju obratiti pažnju na upute o sigurnosti i zapamtiti da članovi posade nisu glorificirano osoblje za uslugu hrane, već su dobro obučeni sigurnosni stručnjaci."

Međunarodni minimalni sigurnosni standardi koje je utvrdila Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva (ICAO, dio UN-a) propisuju da kabinsko osoblje mora provoditi godišnju vježbu hitne evakuacije. Proizvođači zrakoplova također moraju dokazati da se svaki novi zrakoplov može potpuno evakuirati u roku od 90 sekundi.

Osim toga, pojedine zračne kompanije mogu imati dodatne zahtjeve. Na primjer, British Airways ima stroža pravila o materijalima koji se koriste u kabini, izjavljuje Braithwaite, nakon nesreće u Manchesteru. Pilot koji je govorio za CNN provodi polugodišnje vježbe evakuacije u simulatoru svoje zračne kompanije. Također moraju vježbati u simulatoru ispunjenom sintetičkim dimom.

Braithwaite kaže da rutinski aspekt obuke uvodi postupke u umove posade.

"To je nevidljivi dio za nas putnike, ali apsolutno je rigorozan", kaže. "Kako se približavamo slijetanju, obično sjede tamo i razmišljaju, 'Ovo ću napraviti.' Gledaju van iz zrakoplova. Točno znaju gdje je ručka. To je 'rutinizacija' ponašanja koja se upravo dogodila i ovdje [u Tokiju].

"To je šokantno iznenađenje za nas ostale, ali obuka koja se provodi nosi se kroz sve. I ozbiljno shvaćanje toga je važan dio."

Zapravo, tvrde stručnjaci, jedna od pouka koje bismo kao putnici trebali naučiti iz ovog incidenta jest da obratimo više pažnje.

Ostavili torbe i svoje stvari

Erlich ističe činjenicu da su putnici na JAL516 evakuirani bez da su ponijeli sve svoje ručne torbe sa sobom - strašna praksa koju smo vidjeli u videima nedavnih evakuacija.

Mika Yamake, čiji je suprug bio na brodu, ranije je rekla za CNN: "Izašao je samo s mobilnim telefonom. Morao je ostaviti sve ostalo."

Jedan pilot iz velike europske zračne kompanije, koji je želio ostati anoniman, rekao je za CNN da bi mogao postojati kulturni aspekt u spašavanju toliko života.

"Definitivno postoje izazovi među zračnim kompanijama i kulturama gdje neki ljudi prioritet daju svojim ručnim torbama ili svojim stvarima ispred vlastite sigurnosti i sigurnosti svojih suputnika", rekao je.

"Ostavljanje svega i izlazak trebalo bi biti vaš jedini prioritet. Kad se ovo dogodi, svatko ima najbolju šansu za preživljavanje."

Erlich se slaže: "Svako kašnjenje u evakuaciji moglo je biti katastrofalno, sve zbog laptopa ili ručne torbe. Ovaj incident mogao je biti puno gore da putnici nisu poslušali upozorenja i ostavili svoje stvari."

Braithwaite kaže da je vrijeme da svi počnemo koncentrirati se.

"Bio sam pored nekoga u avionu prije nekoliko tjedana koji nije slušao kad je došlo do sigurnosnog brifinga jer je bio uvjeren da će ako nešto krene po zlu, to je to", kaže.

"Pa danas su skoro 400 ljudi u Japanu dokazali da to nije slučaj.

"To je svjedočanstvo koliko smo učinili da pokažemo da se nesreće mogu preživjeti."