HUTOVO BLATO U parku prirode "ljetuju" rijetke vrste poput Blistavog ibisa, patke glagoljice i glavate patke

„Mi nismo svjesni što imamo“, s ponosom ističe Josip Vekić, inženjer lovstva i zaštite prirode i voditelj Službe zaštite u Parku prirode Hutovo blato kod Čapljine, pa razlaže:

„Pazite kod nas se gnijezde glavata patka i patka glagoljica, koje spadaju među ugrožene vrste pataka u Europi. Solidna je populacija tih pataka, a Hutovo blato je jednino područje u Bosni i Hercegovini gdje se gnijezde. Po našoj evidenciji gnijezdi se između 100 i 150 primjeraka glavate patke, koju ovdje zovu i riđak. Kod nas je za sada, njihova populacija stabilna. Ljudi iz raznih udruga i lokalni lovci ne znaju koliku imamo sreću da te pticu imamo na gnjezđenju. Glavata patka je postala cjelogodišnja stanarica, ovdje ostaje i preko zime. Tako isto i neta rufina, patka glagoljica, jedina patka čiji mužjak ima jarkocrveni kljun. To je jedna od zanimljivih vrsta koja je kod nas najprije zimovala, a u zadnjih nekoliko godina se i gnijezdi. Prema našoj evidenciji glagoljica se godine odomaćila, pa joj se svake godine populacija povećava za pedesetak posto.”
Nije vama lako, čuvate ptičje blago, s obzirom na navike stanovništva?

“Nije problem, međutim neodgovornih ljudi uvijek ima, pa se znaju dogoditi upadi. Mislim da neki od tih ljudi znaju koje je ptičje blago imamo u Hutovom blatu, ne bi ga uznemiravali. Ne znamo koliko je to bogatstvo, jer nismo naučili da toga nema. Primjerice, kod nas je par promila europske populacije raznoraznih vrsta. Mi nismo došli na taj stadij da nema nekih vrsta na koje smo navikli, od grlice raznih pataka, koje su ugrožene, pa do prepelice, to su kod nas česte vrste i normalne. Imamo sreću da kod nas nije toliki problem, ali globalno europska i svjetska populacija je desetkovana“, konstatira ing Vekić, te dodaje:

„Hutovo blato je zadnje utočište vrsta koje su na proputovanju. Kako je zadnjih godina ha, globalno zatopljenje ili mir u staništu, sve vrše vrsta ovdje ostaje, ili preko zime ili u proljeće na gniježđenju, nema potrebe da sele dalje. Sa sjevera dođu ovdje ne idu u Afriku, onda se u proljeće ponovo vrate na sjever Europe, a neke se ostaju gnijezditi u Hutovom blatu. Prema našoj evidenciji u prosjeku svake druge godine jedna nova vrsta se počne gnijezditi ovdje.”

Dok smo vodili razgovor s ing. Vekićem, počeo je pravi koncert žaba, za čiju neuobičajenu brojnog on kaže:

„Žabe su tu, kažu ima dosta čaplji pa žaba nema. Imamo mi i čaplje i blistave ibise ove godine, međutim visoke vode ove su godine bile pogodne razmnožavanju žaba.”Spomenuli ste blistavog ibisa, oni nisu baš česti stanari Hutovog blata?

Nisu, nisu, 2012. godine prvi put su se gnijezdili na Hutovom blatu, pa tako i u Bosni i Hercegovini. To zavisi od vodostaja, nisu ovdje česte gnjezdarice, što zavisi od uvjeta. Ove godine ima dovoljno hrane i vode, pa su ostali u mješovitoj koloniji gdje ima par tisuća kormorana i raznih čapljini, kojima su se pridružili ibisi. U takvoj koloniji oni nađu sigurnost. Bila su po jedan, dva, tri para, ove godine smo evidentirali rekordnih 36 parova, koji su ostali na gniježđenju. Oni su u proputovanju, ako su dobi uvjeti za gniježđenje, ako ima hrane popravnih livada kao ove godine, koja je hidrološki jako dobra godina, oni ostaju i u toplijem dijelu godine.

Inače, u sezoni gniježđenja ptice uvjeti u Hutovom blatu nisu bili baš idealni. To se u prvom redu odnosi na ptiće. U fazi kada su se izlegli i dostigli fazu „čučavaca“ kiše su bile obilne pa ukoliko roditelji nisu bili na gnijezdu sigurno je dosta podmlatka i stradalo. Međutim, u ambijentu kao što je Hutovo blato to je bilo povoljno za neke druge vrste koje su imale neočekivanu hranu bez po muke.

Tekst i foto: D. Musa