Žaklina Pušić za Anu Soldo: Nama ostaje vjera, ponos i nije sramota – suza, za junačko srce

Trebaju znati da smo mi spremni, mišlju, riječju i djelom braniti svoj dom, Domovinu, biti jedno kada treba,ne za 111. godina, nego za cijeli život.

Trebaju znati da smo mi spremni!

Ljubiti bližnjega svoga, hraniti sirotu, pa i onda kada to bude na sramotu, nema gore nego kad se čovjek najede, onda laje, reži ujeda.

Ali valjda, valja nama zajedno. Kako?

Bit će teško, jer nama u glavama odzvanja tisuću glasova Hrvata ubijenih u ovom ratu, koji imaju ime, ali nema kazne za one koji su nahranjeni ubijali. Vodit će nas glas iz Haške sudnice generala Praljka.

Ana jedno srce, koje vrijedi sve patnje, kroz koju smo prolazili, to je glas cijelog hrvatskog naroda.

Hoćemo li prešutjeti? Nikad.

U nama su geni kameni, uvijek pričati o svojoj borbi za slobodu, jednakost. I kad šutimo, mi se u tišini sjećamo svojih poginulih, nestalih, mi ne dozvoljavamo da naši dragi budu broj.

Neki drugi broje, jučer, danas, sutra, 25 godina broje. Iskreno se nadam da će podvući crtu, za bolje sutra.

Nama ostaje vjera, ponos i nije sramota - suza, za junačko srce.

Ana Soldo: Oče moj, boli li te ovih 111 rana???