Za Jugom žale svi osim Hrvata i Kosovara

Jugoslavija
Jugoslavija

... svega 23 posto generacije iz 1971. i 33 posto generacije iz 1991. godine.

Nadalje, premda je povjerenje u druge narode koji žive na tom prostoru na prilično niskoj razini - pogotovo između naroda koji su tijekom 90-ih godina prošlog stoljeća međusobno ratovali - iznenađuje da većina građana obiju navedenih generacija u gotovo svim zapadnobalkanskim zemljama i dalje smatra da bi život bio bolji da je SFRJ opstala s istim političkim sistemom i istim odnosima između republika, sadašnjih neovisnih država, kao što je to bio slučaj u doba Tita.

I ovdje je iznimka Hrvatska (gdje to smatra samo 33 posto generacije iz 1971. i 27 posto generacije iz 1991. godine), uz Kosovo (svega 29 posto generacije iz 1971. i 22 posto generacije iz 1991.) i stariju generaciju Hrvata u BiH (44 posto).
To su neki od rezultata istraživanja "Od Jugoslavije do Europske unije: 20 godina nakon 1991. - priča o dvije generacije", koje je Europski fond za Balkan ove srijede predstavio u Zakladi "Robert Bosch" u Berlinu.

Istraživanje je u razdoblju od 25. rujna do 17. listopada 2011. provedeno u svim zemljama zapadnog Balkana (bivša Jugoslavija minus Slovenija, plus Albanija), na reprezentativnom uzorku građana rođenih 1971. i 1991. godine, kojih je ukupno anketirano 2488: Albanija (251 ispitanik), Bosna i Hercegovina (770), Hrvatska (260), Kosovo (260), Makedonija (263), Crna Gora (262), Srbija (342).

Mladost skraćena ratovima

U istraživanju se pošlo od činjenice da je godina 2011. označila dvadeset godina od raspada jugoslavenske federacije, te da su dva desetljeća ratova i sukoba ostavili dubok trag na Balkan i njegove narode. Govoreći o dezintegraciji regije, istraživači su naglasili kako su brojne dosadašnje analize događaja na Balkanu često zanemarivale ljudsku dimenziju te dezintegracije.

Tako je posljednja generacija Jugoslavena, ona rođena 1971. godine, bila u svojim formativnim godinama kada su sukobi počeli, a njihovu su mladost skratili ratovi. S druge strane, istraživači ističu kako su oni koji su rođeni 1991. godine previše mladi da bi se sjećali sukoba, rata i raspada starog sistema.

Sada su te dvije generacije - jedna koju su jugoslavenski ratovi u potpunosti obilježili i druga koja se tih ratova ne sjeća - na neki način izolirane jedna od druge, a ulaze u doba kada formiraju budućnost svojih zemalja. Stoga se ovo istraživanje bavilo ispitivanjem percepcije ovih dviju generacija na temu postoji li regija kao zajednički politički, ekonomski i kulturni prostor, te mogu li pripadnici ovih generacija biti prirodni pokretač EU integracija.

Pokazalo se da, bez obzira na pozitivan osjećaj prema životu u bivšoj SFRJ, većina anketiranih u većini zemalja smatra da je raspad SFRJ bio neizbježan - uz iznimku starije generacije Srba u BiH i Srbiji, gdje to misli manje od polovine anketiranih. No, bez obzira na to, ispostavilo se da većina ljudi obiju generacija - svuda osim u Hrvatskoj - smatra da su kontakti i dobri odnosi s drugim zemljama zapadnog Balkana važni.

Hrvati i Srbi neće u EU

Što se tiče EU integracija, većina pripadnika obiju generacija podržava članstvo svoje zemlje u EU-u, osim u Hrvatskoj i Srbiji, gdje europsku budućnost svojih zemalja podržava manje od polovine anketiranih (u Hrvatskoj svega 33 posto generacije iz 1971. i 44 posto generacije iz 1991., a u Srbiji 47 posto generacije iz 1971. i 48 posto generacije iz 1991.).

Dakle, zanimljivo je da svi narodi bivše Jugoslavije natpolovično žele pod europsko okrilje, osim dvaju najvećih naroda, Hrvata i Srba. Moglo bi se reći da manji balkanski narodi Europi pribjegavaju kako bi se u budućnosti osigurali od novih agresivnih provala velikosrpskog nacionalizma, dok Hrvatima to očito nije dostatan motiv, ili se zahvaljujući pobjedi u Domovinskom ratu osjećaju dovoljno moćni da se i ubuduće obrane od srpskih teritorijalnih posezanja.

Istraživači pritom ističu kako generacija rođena 1991. u prosjeku nešto više podržava članstvo u EU-u nego generacija 1971., ali su te generacijske razlike značajne samo u Hrvatskoj i među bosanskim Srbima.

Razlog u većoj skepsi generacije 1971. prema EU integracijama može se nazrijeti iz istraživačkog podatka da većina ljudi te generacije u Makedoniji, Srbiji, BiH - ali ovaj put i u Hrvatskoj - smatra da su šanse za zaposlenje, ekonomska sigurnost i životni standard bili bolji u vrijeme njihovih roditelja, odnosno u doba komunizma, nego što očekuje da će se unaprijediti pridruživanjem EU-u. Oni koji se sjećaju Brozova društvenog modela u ovom ga segmentu očito smatraju superiornim današnjem europskom modelu.

Damir Pilić / Slobodna Dalmacija

Dr. Jakovina: Srbi su nam krivi za sve

Prezir mladih Hrvata prema Balkanu nije neočekivan, nažalost. To je posljedica višegodišnje hrvatske politike koja je odustajala od toga da se kontekstualizira u političkom i kulturnom prostoru. Toj politici je bilo odurno da budemo dio zapadnog Balkana, a istodobno nismo ništa učinili da se pozicioniramo kao zemlja srednje Europe i Mediterana - smatra naš povjesničar dr. Tvrtko Jakovina, te nastavlja:

- Iako su Hrvati bili osnivači Jugoslavije, bacili smo anatemu na tu Jugoslaviju, bez obzira što neke civilizacijske dosege, poput pismenosti i gospodarskog napretka - uključujući transformaciju iz poljoprivredne u industrijsku zemlju - možemo zahvaliti upravo Jugoslaviji. Danas je Jugoslavija temeljito diskreditirana i nepopularna u hrvatskom društvu: pa vidite koliko nam je vremena trebalo da počnemo gledati srpske filmove.

Politika je nametnula percepciju da je Hrvatska u Jugoslaviji bila isključivo iskorištavana i da je sve u Jugoslaviji bilo crno i loše za Hrvate. Dvadeset godina smo stvarali sliku da su za sve krivi Srbi i domaći izdajnici, i ovi su rezultati logična posljedica takve percepcije - zaključuje dr. Jakovina.

Tužni Balkan: mladi ne putuju

Jedan od najtužnijih rezultata istraživanja odnosi se na putovanja anketiranih građana zapadnog Balkana u zemlje u EU-u. Pokazalo se da je samo u Hrvatskoj putovala većina iz obiju generacija (67 posto generacije iz 1971. i 75 posto generacije iz 1991.), dok je u svim drugim zapadnobalkanskim zemljama u EU putovalo manje od 50 posto mladih.

Štoviše, suprotno uobičajenom trendu u normalnim zemljama - po kojem svaka sljedeća generacija putuje sve više - u Albaniji, Crnoj Gori, Kosovu i Makedoniji pripadnici generacije 1991. putovali su u zemlje EU-a još manje nego oni iz generacije 1971.

Izvor: slobodnadalmacija.hr