U kolibi maloj

U kolibi maloj
U KOLIBI MALOJ ...

Daleko od stvarnosti, u planinskoj noći,
brojne su nas naše zarobile čežnje,
pred kaminom sjedimo, dok vatra pucketa,
od svega nas skrivaju pahuljice snježne.

Kroz prozor se naziru vrhovi planina,
odjeven je svaki u haljinu bijelu,
a zvijezdani obrisi uzdahe nam kradu,
dok slušamo vjetrove, što s planina šalju,
za nas neku posebnu, ljubavnu baladu.

U ovoj idili ispijamo vino,
neka snažna ljubav ovdje nam se nudi,
poželili mi smo da noć vječno traje,
da se novo jutro, nikad ne probudi.

Dogorijela svijeća lagano se gasi,
samo plamen vatre obasjava tijela,
zagrljaji tvoji postaju sve jači,
o tome sam maštala, to sam samo htjela.

Noćas će se rodit jedna nova ljubav,
koja dođe iznenada s pahuljama bijelim,
daleko od drugih u kolibi maloj,
znam da si to želio, a i ja to žlim.

KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar 06. 02. 2019.