U brončanom dobu žene su putovale svijetom, a muškarci su ostajali kod kuće

Rakitno, arheologija, arheolozi, iskopavanja, arheologija, putovanja, žene
No jedno istraživanje sugerira da je ova praksa, zapravo, utemeljena u drevnim vremenima kada su muškarci brončanog doba ostajali kod kuće, dok su avanturistički raspoložene žene bile ključ širenja kulture i ideja.

Istraživanje otkriva da su europske žene u periodu od 800 godina putovale između 300 i 500 kilometara udaljenosti od svog sela kako bi zasnovale obitelji, dok su muškarci ostajali blizu mjesta gdje su se rodili.

Njemački arheolozi analizirali su ostatke 84 ljudi zakopanih u razdoblju od 2500. i 1650. godine prije nove ere, otkrivajući da su se obitelji na kraju kamenog doba i početku brončanog doba zasnivale na neočekivane načine.

Istraživači su rekli da patrilokalni obrazac - život s rodbinom muškarca - kombiniran s pojedinačnom ženskom mobilnosti nije bio privremeni fenomen, nego je ustrajao kroz prijelaz iz neolitika u rano brončano doba.

Ovi pronalasci iz istraživačkog projekta kojega je vodio profesor Philipp Stockhammer sa Sveučilišta Ludwig-Maximilians u Münchenu objavljeni su u časopisu PNAS.

Osim arheološkog iskapanja, znanstvenici su proveli analize stabilnih izotopa i drevne DNK.

"Imamo tri vrste molara u našim ustima i oni su mineralizirani u različitim dobima", rekao je profesor Stockhammer. "Svako tlo ima drugačiji potpis poput krede ili gline, a voda koja se pije iz različitih tla ima različit potpis na zubu, što nam omogućuje da doznamo gdje su bili."

Rekao je da je individualna mobilnost "glavna značajka" koja karakterizira živote ljudi u srednjoj Europi, čak i u trećem i ranom drugom tisućljeću.

Istraživači smatraju kako je to odigralo važnu ulogu u razmjeni kulturalnih objekata i ideja, što se značajno povećalo u brončanom dobu i potaknulo razvoj novih tehnologija.

Studija se usredotočila na naselja u blizini rijeke Lech, južno od Augsburga u današnjoj Njemačkoj.

"Čini se da se makar dio onoga za što se pretpotstavlja da je migracija skupina temelji na institucionaliziranom obliku pojedinačne mobilnosti", rekao je profesor Stockhammer.

Doktorica znanosti Alissa Mittnik s Instituta Max Planck je rekla: "Vidimo veliku raznolikost različitih ženskih loza, što je moguće samo ako su tijekom vremena brojne žene bile premještene u dolinu Lech od negdje drugdje."

Rekla je da se pokopi žena ne razlikuju od pokapanja izvornog stanovništva, što znači da su prethodno "strane" žene bile integrirane u lokalnu zajednicu.

geek.hr