Zanima li vas prisluškuju li vaš telefon ili mobitel? Doznajte istinu

Zanima li vas prisluškuju li vaš telefon ili mobitel? Doznajte istinu
nternetom kruži nekoliko priča. Primjerice, ukoliko na svom mobitelu utipkate primjerice zvijezda ljestve 06 ljestve pojavit će vam se određeni višeznamenkasti broj. Kad taj broj usporedite sa svojim brojem na mobitelu i ako je on isti - niste bili prisluškivani. Ako nakon tog broja bude joši neki broj, toliko puta su vas prisluškivali.

Prisluškuju li vas, ne možete doznati.

‘Sve one priče koje su u javnosti krči mi u telefonu, čujem sam sebe to ništa ne govori o prisluškivanju. To dolazi do grešaka u komunikaciji, zbog toga imamo taj efekt prilikom razgovora', poručuje stalni sudski vještak za telekomunikacije, Đuro Lubura.

Sve te taktike znaju i kriminalci. Upravo zbog toga često mijenjaju mobitele. Koriste šifrirane poruke. I vade bateriju iz mobitela, iako, kako kaže sudski vještak za telekomunikacije - to nije baš jednostavno.

'Nije moguće prisluškivanje okoline mobitela bez da se na njega postavi poseban softver. Dakle netko mora biti u posjedu vašeg mobitela, instalirati softver koji bi omogućio nadziranje razgovora koji se obavljaju oko mobitela' kaže Lubura.

Ako vam je netko ugradio softver, to ćete prepoznati. Baterija se brzo grije i rekordno prazni. Koliko kriminalci obraćaju pozornost na sve detalje, najbolje pokazuje snimka Amira Mafalanija koji se Robertu Mataniću na sudu žalio da ga prate:

‘Opet mi neki čovjek stoji pred zgradom cijelo vrijeme. Ne poznam ga. Ima slušalice u uhu, a ne sluša MP3. Gubim volju kad mi ovako stoje ispred ulaza, sad u pekari sjede i piju kavu. Bar da se svaki put različito obuku, a ne u isto.'

Po zakonu, dvije institucije imaju pravo tražiti prisluškivanje. USKOK, ako sumnja na kazneno djelo. Odobrenje mora tražiti od suca istrage. I tajne službe ako je ugrožena nacionalna sigurnost. I za to trebaju imati dozvolu vrhovnog suda. Tehnički servis svima njima pruža operativno tehnički centar za nadzor telekomunikacija, OTC. Ono što mnoge zabrinjava, najviše struku jest što ne postoji niti jedna institucija civilnog nadzora nad ovim centrom. Pravdalo se to kao pogreška u zakonu, ali eto već godinama ta pogreška nije ispravljena. Snimanje u OTC-u strogo je zabranjeno. Kako izgledaju uređaji kojima se prati je tajna. Isto kao i zgrada tajnih službi u koju smiju, kako su nam poručili, samo osobe koje su sigurnosno provjerene. Koliko ljudi radi, tko su oni i kako dolaze do informacija sve je misterij.

Hrvatske službe danas za prisluškivanje koriste najmoderniji program. Zove se Watson.

‘Nema tu sad neke velike fame ili ne znam čega, tako spektakularno kako mi gledamo u filmovima o James Bondu' poručuje Gordana Lesinger, bivša djelatnica SOA-e. Gordana je u tajnim službama radila četiri godine. O sigurnosnim provjerama ne želi govoriti. Ali, svi to prolaze.

Obitelj, prijatelji, susjedi, rodbina, navike, seksualna orijentacija. Navodno čak i detektor laži. Provjerava se sve kako bi se utvrdilo je li osoba dorasla uopće baratati povjerljivim informacijama. Za razliku od Amerike koja ima muzej sa špijunskom opremom kao i video i audio transkripte uspješnih operacija koje mogu vidjeti svi posjetitelji, naše tajne službe ne daju niti da se snime muzejski primjerci. 2008. izložili su ih na proslavi Oluje u Kninu. I to samo za potrebe izrade web stranice prije nego ih trajno unište. 'Ja ne mogu govoriti o tome što i s kakvom opremom raspolaže sigurnosno obavještajna agencija' kaže Gordana.

Kako se određuje tko se prati?

Javna je tajna da se tajne službe najviše koriste ljudima, suradnicima. U upotrebi navodno već godinama imaju i jednu kožnu jaknu. 17 kilograma tešku. Opremljenu svim mogućim prislušnim uređajima.

Na pitanje kako SOA određuje koga će pratiti, Gordana kaže: ‘Nitko tu ne određuje, znači, nema sad da se netko ujutro probudi i kaže: e meni se danas baš prisluškuje xy. To naprosto ne ide tako. Ja znam da bi svi htjeli biti nešto jako bitni. Svi se nešto bunimo protiv prisluškivanja, a svako malo čuješ od nekog na mobitel: joj prisluškuju me, joj neću preko telefona, ajmo se nać, ajmo ovo, ajmo ono'.

Iako tajnim službama prisluškivanje odobrava Vrhovni sud, smatra se da kreću u akciju čim pošalju zahtjev, bez čekanja odobrenja suda. 'Ukoliko kojem slučaju odgovor Vrhovnog suda bude negativan, to se mora komisijski uništiti. Uništava li se?? Ja želim vjerovat da da', priča nam Gordana. Hrvatske službe danas za prisluškivanje koriste najmoderniji program. Zove se Watson. Riječ je ustvari o superračunalu koje razumije ljudske riječi, navodno raspoznaje humor, ironiju i dvosmisleno značenje. Upisivanjem samo jedne ključne riječi stvara mozaik primjerice telefonskih poziva tko je s kim povezan.

Markica Rebić, bivši savjetnik Franje Tuđmana za nacionalnu sigurnost kaže da tajne službe uvijek imaju izgovore i da se taj ne može nadzirati.

Da je prisluškivanje postala paranoja u mnogim, čak i hrvatskim tvrtkama govori nam i Siniša Patačko. Privatni detektiv. ‘Neki od članova uprave ili direktora žele osigurati sigurnu sobu gdje će obavljati sigurne sastanke ili neke razgovore ponekad traže da se obavi protuprislušni pregled prostorije.

Paranoje kod prisluškivanja ne treba biti, kaže. Barem one da vas prisluškuju obični ljudi, kaže.

Državno odvjetništvo nekog najduže može prisluškivati godinu i pol. Tajne službe četiri mjeseca. 2010., 60 posto prisluškivanih osoba od strane USKOK-a dovelo je do osuđujuće presude. Svi ti dosjei s oznakom ‘vrlo tajno' zapečaćeni su se čuvali u Gajevoj do kraja suđenja. No što je s ostalih 40 posto građana koji su bili na mjerama, a da to nisu trebali. Je li zajamčeno brisanje? I mogu li se ti podaci zlorabiti? Odgovora nema.

'Sve definirano Zakonom'

Da problem bude veći, USKOK često na sud šalje privatne snimke ljudi koje nemaju nikakve veze s kaznenim djelom.
‘Zakonom je sve dobro definirano. Dakle propisano je da ono što nije važno za sudski postupak se mora uništiti. Ono što je problem, ne postoji nitko tko nadzire da li se to doista uništilo i što se tim snimkama dogodilo', kaže Lubura za Provjereno.

Najnegativnija slika o prisluškivanju, pogotovo tajnim službama, bila je 1990-ih. Jedan od najmoćnijih šefova tada bio je Markica Rebić. Mnogi su govorili da se ponaša poput junaka iz akcijskih filmova Bond. 'Ja se protiv toga boriti ne mogu, jer u toj borbi istina ne služi ničem. Nitko ne želi čuti što stvarno jest.' kaže Rebić.

Otvorena je tada jedna od najvećih špijunskih afera - velika špijunaža novinara, kada se javno otkrilo 126 dosjea. Šef SZUP-a tada je bio Smiljan Reljić koji kaže: 'dokazali smo na neki način da se radilo o manipulaciji i da je od 126 dosjea koji su bili prikazani hrvatskoj javnosti bilo samo šest stvarnih dosjea. ‘Nijedna uređena država ne bi dozvolila da se uvuče takva afera, da se objave takvi dokumenti, a da ne zna državni vrh', kaže Reljić.

Zbog kriptiranog sadržaja, primjerice, Skype je danas navodno znatno teže špijunirati, kao i sve nove aplikacije poput whatsappa i vibera

Godinama se priča kako tajne službe špijuniraju za pojedine političare. Opsežni špijunski spisi navodno je paraobavještajno podzemlje sastavljalo za četiri predsjednička kandidata kako bi ih se ocrnilo. Zbog uplitanja u unutarstranačke sukobe u HDZ-u Josip Salapić nedavno je zatražio i istragu.

Tajne službe danas, uvjeravaju nas, potpuno su drukčije. Prate se osobe koje su operativno zanimljive. Ali, državnim službama danas se mnogi sami otkrivaju putem facebooka i ostalih društvenih mreža koje su mnogi već prozvali najstrašnijim uređajem za špijuniranje ikad izmišljenim. Najopsežnija je to baza podataka o ljudima, prijateljima, vezama, poznanstvima, adresama, ali i prepiskom komunikacija.

‘Postojala je ona neka fama da je facebook stvorila CIA, da ju nadzire FBI, Pentagon, pa svašta nešto, ja koliko sam vidjela na CIA-inom fan page da oni zapošljavaju ljude preko facebook-a pa ne vidim razloga zašto to ne bi radila i SOA', kaže Gordana Lesinger.

Da se prate i društvene mreže najbolje je pokazao nedavni primjer kada je američki FBI uhvatio jednog mladića jer je napisao na status kako ide u Ameriku uništiti se. Pod tim nije naravno mislio da će je raznijet, razoriti i slično već napiti i u pravilu sam sebe uništiti. Oni su to prepoznali kao ugrozu i dečku je zabranjen ulazak u Ameriku.

Zbog kriptiranog sadržaja, primjerice, Skype je danas navodno znatno teže špijunirati, kao i sve nove aplikacije poput whatsappa i vibera. Teško je probiti i Blackberry messenger. Naravno sve se može, ali uz puno veći trud. Struku brine što policija ima pravo bez ičijeg naloga na ispis naših telefonskih razgovora i sms poruka. I gdje smo u tom trenutku bili. Postavlja se pitanje - Što se s tim radi? donosi li netko neke odluke na temelju toga i kakve? Odgovore nitko ne daje.

Izvor: Dnevnik.hr