Priča o jednoj od najvećih i najbolje čuvanih tajni bivše Jugoslavije

Objekt D-0 poznatiji je pod nazivima ARK (Armijska rezervna komanda) ili „Titov nuklearni bunker". D-0 je građen u strogoj tajnosti, pod oznakom „Najstrožija državna tajna", a izgradnja je trajala punih 26 godina, od ožujka 1953. do rujna 1979.

Betonski grad

Namjena objekta je, kao što se i iz naziva može vidjeti, smještaj i zaštita najužeg političkog i vojnog rukovodstva SFR Jugoslavije u slučaju neposredne nuklearne opasnosti. ARK je bio opremljen da primi 350 osoba na neodređeno vrijeme, a prvih šest mjeseci mogli su provesti bez bilo kakve potrebe za vanjskim svijetom. Štićenicima je bilo osigurano sve - od hrane i pitke vode do klime i kablovske televizije u svakoj prostoriji.

Objekt D-0 nalazi se u neposrednoj blizini Konjica, unutar planine Zlatar, na desnoj obali rijeke Neretve. Najdublja točka se nalazi na 202 metra od ulaza, a 280 metara od vrha planine. Bunker pokriva ukupno 6.854 m², ima više od 100 spavaonica, dvije velike konferencijske dvorane, pet operativnih centara s direktnim telefonskim vezama s predsjedništvima saveznih republika, dvije kuhinje, pet velikih toaleta, kripto centar...

Unutar objekta se nalazi i veći broj prostorija za ukupno 21 sustav za održavanje (agregati za električnu energiju i cisterne s naftom, prostorije s klimom, sustavi za prečišćavanje zraka i vode...), bolnica sa operacijskom dvoranom, čija je medicinska oprema bila od izuzetne koristi bolnici u Konjicu tijekom rata...

D-0 ARK je građen u potkovičastom obliku. Na vrhovima „potkovice" nalaze se ulazi kroz objekte koji izgledaju kao stambeni i ni najmaštovitijoj osobi ne daju povod da pomisli kako je to nešto više od stambenog objekta. Unutar potkovice na najbolje štićenom dijelu nalaze se blokovi predsjedništva i vlade.

Posebno su luksuzni, čak i za ovo vrijeme, radni prostor Josipa Broza Tita i njegove supruge Jovanke te njihova spavaća soba i prostor premijera Džemala Bijedića.

Prema službenim informacijama, Tito nije posjećivao svoj bunker, a prema neslužbenim 1968. kada je dolazio u Konjic navratio je i do svoga betonskog grada.

Najveća čuvana tajna

D-0 ARK koštao je poreske obveznike bivše Jugoslavije 4,6 milijardi dolara. To ga čini trećim najskupljim projektom. Skuplji su bili samo aerodrom Željava kod Bihaća i ratna luka Lora u Splitu. Gradnja sa sobom nosi mnogo tajni i pitanja na koja nema odgovora. Iako je ovaj objekt grandiozan, za njegovo izgradnju niko nije znao, čak ni prvi susjedi.

Jedno od pitanja jeste gdje je nestalo više od 20 000 kubika materijala nastalih gradnjom ARK-a.

Kako nam je rekao naš vodič prilikom obilaska objekta, postoje mišljenja kako je Jablaničko jezero nastalo kako bi se sakrile ogromne količine stijena i zemlje nastale iskopavanjem planine. Radnici su dovoženi vezanih očiju, a tek na gradilištu, unutar stijene, povezi su im skidani.

Vodič nam je također kazao, prisjećajući se svjedočenja radnika koja je čuo, kako nije bilo radne smjene, a da barem jedan radnik nije izgubio život. Ako pretpostavimo da su radili samo jednu smjenu dnevno (a mnogo je vjerojatnije da su radili u više smjena) i da je u jednoj smjeni podlegao po jedan radnik, dolazimo do zaključka da je gradeći Titovo skrovište izgubilo živote oko 10.000 ljudi(!).

Nakon izgradnje objekta, po otvaranju 1979., za njega je unutar vojske znalo ukupno 16 osoba - tri generala i vojne osobe koja su radila na opsluživanju objekta. Svi su prethodno morali položiti zakletvu o čuvanju državne tajne.

''Uništi sve što ne možeš ponijeti!'', glasila je naredba generala Kukanjca pukovniku Veličkoviću, koji je u to vrijeme rukovodio bunkerom. Objekt je bio miniran sa 4.500 kilograma trotila, ali, nasreću, neki hrabri ljudi osujetili su plan i objekt je sačuvan.

Turistička atrakcija?

Danas nuklearnim bunkerom gazduje Ministarstvo odbrane BiH. Posljednjih mjeseci ARK je pretvoren u mjesto susreta umjetnika iz regije, Evrope i svijeta. Ove godine je prvi put održano Bijenale suvremene umjetnosti D-0 ARK Underground - 'TIME MACHINE' - No Network!

Sudjelovalo je 47 renomiranih umjetnika, a neke od postavki još su u objektu D-0. Bijenale je posjetilo više od 10.000 ljudi. Isti je broj turista koji godišnje posjete bunker. Postoji zainteresiranost da se bijenale održi i sljedeće godine. Ipak, prethodno bi trebalo donijeti odluku o budućem vlasniku objekta.

D-0 je na listi vojne imovine koja je predmet spora. Inicijative idu u pravcu proglašavanja ove lokacije vojno neperspektivnom i njenog dodjeljivanja lokalnoj zajednici. Na taj način bi se objekt stavio na listu turističkih lokacija, umnogostručio bi se broj posjeta i bio bi potpomognut razvoj lokalne zajednice.

Troja je možda u Gabeli, potrajat će otkopavanje piramida u Visokom, ali Titov bunker, čudo onog i ovog vremena, jest u Konjicu. Možemo i trebamo ga iskoristiti - pretvoriti ga u čudo koje zarađuje.

Izvor:atlantskainicijativa.org