Žene u BiH u prosjeku rode 1,4 djece, a udaju se u 26 godini

... ako se nejednakost u oblasti seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava hitno ne riješi, a najsiromašnije i najugroženije žene ne osnaže, mogle suočiti s nemirima i prijetnjama miru i razvoju. Imati informacije, moć i sredstvo da odlučite kada ćete zatrudnjeti univerzalno je ljudsko pravo na koje su se vlade 179 zemalja obvezale 1994. godine na Međunarodnoj konferenciji o stanovništvu i razvoju.

Nažalost, stvarnost je danas daleko od univerzalnih ljudskih prava pa se tako stotine milijuna žena širom svijeta bore za svoje pravo na informacije, usluge i sredstva za sprečavanje trudnoće i siguran porod, piše Klix.ba. Najveće nejednakosti prisutne su u Zapadnoj i Centralnoj Africi, kao i Istočnoj i Južnoj Africi. Nejednakosti zasnovane na bogatstvu manje su vidljive u Aziji i području Tihog oceana te Istočnoj Europi, Centralnoj Aziji, Latinskoj Americi i Karibima.

U izvještaju "Reproduktivno zdravlje i prava u doba nejednakosti" UNFPA naglašava da nemogućnost pružanja usluga reproduktivnog zdravlja, uključujući i planiranje obitelji, najsiromašnijim ženama može oslabiti privredu i sabotirati napredak u ostvarivanju najbitnijeg cilja održivog razvoja - eliminaciju siromaštva. Ističu da ekonomska nejednakost potiče brojne druge nejednakosti, uključujući nejednakosti koje se tiču zdravlja žena, gdje samo povlašteni parovi mogu kontrolirati svoju plodnost i, kao rezultat toga, razviti vještine, postati dio plaćene radne snage i steći ekonomsku moć. "Nejednakost se danas ne odnosi samo na one koji imaju i nemaju. Nejednakost je sve prisutnija zbog onih koji mogu i onih koji ne mogu.

Siromašne žene koje nisu u mogućnosti donositi samostalnu odluku o veličini svoje obitelji i koje su lošeg zdravlja, zbog neadekvatne brige o reproduktivnom zdravlju dominiraju u redovima ovih koji ‘ne mogu'", navode. Kada je riječ o našoj državi, sa 3,5 milijuna stanovnika činimo 0,05 posto ukupne svjetske populacije.

Žene u BiH u prosjeku žive 80, a muškarci 75 godina. Prema statistikama, žene se u našoj državi najčešće udaju u 26. godini, a muškarci u 29. godini, dok žene u prosjeku rode 1,4 djece. Također je, u razdoblju od 2008. do 2016. godine, zabilježeno četiri posto maloljetničkih brakova. U susjednoj Hrvatskoj je slična situacija - žene u prosjeku žive 81, a muškarci 75 godina, dok žene u prosjeku rode 1,5 djece. U Srbiji žene u prosjeku rode 1,6 djece. U izvještaju je navedeno da obrazovna nejednakost među Romima negativno utječe na djevojke koje u brak stupaju prije 18 godina.

Prema statistici, 57 posto Romkinja u Srbiji stupilo je u brak prije punoljetstva. U većini zemalja u razvoju, najsiromašnije žene imaju najmanje mogućnosti za planiranje obitelji, imaju najmanji pristup prenatalnoj brizi o bebi i najčešće rađaju bez pomoći ljekara ili babice, piše Klix. Najveći prosječan broj rođene djece po ženi zabilježen je u Kongu (6,0), Maliju (6,0), Ugandi (5,5), Nigeriji (5,5) Tanzaniji (5,0) Zambiji (4,9) i Južnom Sudanu (4,8).

Ograničen pristup planiranju obitelji razlog je zbog kojeg svake godine u zemljama u razvoju dolazi do 89 milijuna neplaniranih trudnoća i 48 milijuna abortusa. To, osim što šteti zdravlju žene, ograničava njenu radnu sposobnost zbog čega, s ekonomskog aspekta, dolazi do neizvjesnosti. Nedostatak pristupa srodnim uslugama, poput pristupačne brige o djetetu, također sprečava žene u traženju posla. Mnoge žene koje su u radnoj snazi nemaju pravo na porodiljna odsutnost i žrtve su diskriminacije poslodavaca koji ih prisiljavaju da biraju između karijere i majčinstva.

"Zemlje koje se žele uhvatiti ukoštac s ekonomskom nejednakošću moraju početi rješavanjem nejednakosti kao što su reproduktivno zdravlje i prava žena, kao i uklanjanje socijalnih, institucionalnih i drugih prepreka koje sprečavaju žene da ostvare svoj puni potencijal", rekla je izvršna direktorica UNFPA, doktorica Natalia Kanem. Ističe da cilj treba biti smanjenje svih nejednakosti, jer neki od najsnažnijih napredaka mogu biti rezultat realizacije reproduktivnih prava žena.