Zaposlena mama ‘poklopila’ kritičara koji joj je predložio da napusti posao ako joj nedostaje kćer

Svakoj mami nedostaje njeno dijete, pogotovo ako se tome dodaju prekovremeni sati u tvrtki

Dok će neke zaposlene mame svoju tugu što ne vide svoje dijete toliko koliko bi voljele držati u sebi, druge će to podijeliti s prijateljicama ili ako ništa drugo, na društvenim mrežama.
Radim radi sebe i da bi moja kćer imala mogućnost odabira

Svoju tugu i nezadovoljstvo što toliko često ne viđa svoju kćer na društvenoj mreži Twitter podijelila je i radijska voditeljica Susan Keogh. Kako to inače i biva na društvenim mrežama, nailazila na komentare podrške. Naravno da se u moru pozitivnih komentara uvijek mora naći barem jedan negativan.

Tako joj je jedan muškarac predložio da ne bi trebala raditi ako joj toliko nedostaje njena 4-godišnja kćer Faith. Kao odgovor na ovakav apsurdni i u najmanju ruku neprimjereni komentar, Susan je napisala pismo kojeg je uputila "hrabrom muškarcu" kojeg je zatim podijelila na Twitteru. Njezino pismo prenosimo vam u cijelosti.

"Dragi hrabri muškarac,

Shvatila sam tvoju poruku. Onu u kojoj si mi poručio da ako mi toliko nedostaje moja 4-godišnja kćer dok sam ja na poslu, da bi jednostavno trebala dati otkaz. Ili da barem prestanem postavljati njezine slike. Pa kako se ja toga nisam sjetila? Zaista koristan savjet.

Radim iz različitih razloga. Volim svoj posao i jako mi je važan. Ne u smislu da spašavam živote, to shvaćam, ali je meni važan. Uživam i njemu i čini me zadovoljnom i sretnom. I kao rezultat toga, čini me boljom majkom.

Radim od ponedjeljka do petka. To je pet dana u tjednu kada moje dijete ide u vrtić. Šećer na kraju - najviše mi nedostaje što propuštam kada odlazi na spavanje. Znaš li koliko mi je to već ljudi napomenulo? Previše. Moj suprug odlazi na posao u 5 ujutro i propušta ‘vrijeme za buđenje' svaki dan. Znaš koliko je ljudi to njemu napomenulo? Pogodio si! Nitko.

Osjećam li krivnju? Svaki dan. Ponekad i po deset puta dnevno. Želim li da vrijeme stane za vikende? Naravno da želim. Ali ja radim da pružim svojoj kćeri bolju budućnost. Da kada navrši 16 godina i poželi otići na skijanje sa školom da joj mogu reći da može. Naravno da se bojim da će se okrenuti i reći mi da bi voljela da sam bila cijelo vrijeme s njom doma, ali kladim se da će odabrati odlazak na skijanje, zar ne?

Trenutačno moje dijete želi biti "flower lady" kada odraste. Nisam sigurna znači li to da želi prodavati cvijeće ili ga samo nositi. Ali nije me briga. Ja nemam karijeru kako bi njoj pokazala da ju i ona jednog dana može imati. Može raditi što god poželi. Pretpostavljam da je to razlog zašto radim. Želim joj pokazati da može birati što želi. Želim da ima dovoljno samopouzdanja da sama odabere ono što je najbolje za nju. Želim da odabere sreću."

Njezino je pismo podijeljeno više od 700 puta, a skupilo je više od 1 500 lajkova. Nije rijetkost da se zaposlene mam e susreću s ovakvom vrstom kritike, što je u današnje doba, pogotovo u zapadnom svijetu, usudila bih se reći, odraz primitivizma. Možda bi više zaposlenih mama trebalo na ovaj način "prosvijetliti" takva razmišljanja. Sve u svemu, bravo za Susan.

roditelji.hr