Ivana Klarić: Volim vas. Volim vas mater i ćaća. I tebe sestro moja mala

Možda nisi imao najnovije tenisice pa se nisi isticao u masi. Možda ti majica s desne strane nije imala nikakav markirani znak jer ti njih dvoje nisu mogli ili željeli kupovati to. Možda nisu ni oni bili obučeni tako da se "ponosiš" Možda nisi dobio igračku koju bi pokazao ili slavlja prepuna balona i raskoši. Možda ti mater nije nikada imala puno za dati. Ali znaš u čemu je poanta? U tome što ovo prvo nabrojeno i nije ono što te čini bogatim niti je ono što je bitno.

Tvoja je mater dala svoj san dok si ti spavao da ti osluškuje otkucaje srca. Ona je dala svoje snove i zamijenila ih za tebe. Ona je dala ruke koje su mijesile kolače i kruh dok je kuhala za četvora, petora gladna usta. Ona je dala srce i rame da ga natopiš dok su suze kapile. U što god je bila obučena. To je moj čovječe tako ne bitno. Kao i ćaća koji je dao dane da bi savinutim leđima za tebe zaradio i kruh i odjeću i fakultet. Dolazio kući u trlišu ili u odijelu. Heroji su obučeni u svakakve odore. Njih se po žuljevima prepoznaje. I očima. Onim očima u koje stane obitelj. Djetinstvo jedno i ljubav kao pušteno na filmskoj traci.

Volim vas. Volim vas mater i ćaća. I tebe sestro moja mala. Tako vas volim. Ne mogu ni izgovorit koliko.

Ivana Klarić