Dirljivo pismo male djevojčice: Bolesna sam, a samo želim roditelje veseliti osmijehom
Jesam malena, ali mi ne može promaknuti zabrinutost i ozbiljnost roditelja u zadnja dva mjeseca. Prije su bili uvijek veseli i nikad nisu bili tužni, a u zadnje vrijeme je osmijeh s njihovih lica nestao. Ne volim ih vidjeti tako tužne i zabrinute. I ja se zabrinem i rastužim kad vidim da su oni takvi. Sigurna sam da je to zbog bolesti. Malena sam i ne znam mnogo, ali razumijem i vidim da nešto nije u redu.
Da bi vratila osmijeh na njihova lica i lica cijele moje obitelji moram ozdraviti. I znam da hoću jer sam veliki borac. Prije dva mjeseca sam imala cerebralne napadaje i odveli su me u bolnicu. Ondje sam išla u neki čudan podrum na uređaj koji svi zovu magnetska rezonanca. Na svoj 5. rođendan su mi otkrili kvržicu na mozgu. Doktor kaže da se to zove tumor. Išla sam u Zagreb u bolnicu na operaciju. Ležala sam u jednoj lijepoj sobi u kojoj sam uživala. No moje uživanje nije dugo trajalo.
Prije desetak dana sam operirana,a nakon operacije su patološki nalazi otkrili da imam KOMPOZITNI NEURONALNI GLIJALNI TUMOR (ANAPLASTIČNI GANGLIOGLIOM (WHO GRADUS III) koji se nalazi na mom malenom mozgu i zbog njega imam i napadaje. Doktori su rekli da je to jako teški i rijedak tumor mozga i da se ne mogu liječiti u Hrvatskoj,nego da moram ići u inozemstvo. Mama kaže da ću ići u Rim,Pariz ili Toronto.
Jako se veselim razgledavanju tih gradova,ali bojim se za moje roditelje i za sebe. Moji roditelji nemaju financijskih sredstava za to liječenje. Ovim putem molim sve ljude dobrog srca da mi pomognu u mom liječenju i pomognu mi da izrastem u lijepu curicu i otkrijem sve draži ovoga života.
Molim vas pomozite mi jer vrijeme istječe, a za moju bolest vrijeme je najvažnije.