Bumerang generacija 'uništava' roditelje: Oni se stalno vraćaju

Odrasla djeca koja se isele iz kuće i zatim se vrate, ili oni koji jednostavno odbiju napustiti udobnost obiteljskog života, uništavaju život svojih roditelja. Sve češće se događa da se vraćaju roditeljima ako im je samostalni život pretežak , a i pojavio se naziv za tu skupinu - "Bumerang generacija".

Na drugu stranu, mladi odrasli koji se još bore s fakultetom, ne mogu pronaći posao ili vraćaju kredite koje su digli za školovanje često se odlučuju ostati u zajedničkom domu s roditeljima, a njih se popularno naziva odraslim tinejdžerima ('adult-escents').

Dr. Justin Coulson je za Daily Mail objasnio da se povratak odraslog djeteta u obiteljski dom itekako može opravdati, ali da ima jako loš utjecaj na roditelje.

Objasnio je kako je istraživanje Londonske škole za ekonomiju utvrdilo da odrasla djeca koja se vraćaju u obiteljsku kuću nakon odlaska mogu uzrokovati značajan pad kvalitete života svojih roditelja.

- Nakon povratka odraslog djeteta roditelji imaju iste frustracije kao i kad su im djeca živjela kod kuće, samo što se povratkom one množe, i to baš zato jer su iskusili život bez djece. Mogu se početi osjećati kao da je njihova dužnost ponovo se brinuti za dijete i nastaviti odgajati ga - objašnjava dr. Coulson.

Autor knjige "10 stvari koje svaki roditelj treba znati" izjavio je da kad djeca napuste obiteljski dom roditelji uđu u novu fazu života, koja je daleko opuštenija od vremena kad su morali odgajati malu djecu ili tinejdžere.

- Počnete raditi stvari na svoj način, u svoje vrijeme, kad vama odgovara. I roditelji su napokon sebi na prvom mjestu - objasnio je stručnjak za odgoj dr. Coulson.

Napomenuo je da prilikom povratka odraslog djeteta roditelji mogu početi zamjerati svojoj djeci. Pogotovo ako se djeca ponašaju na isti, često neodgovorni, način na koji su se ponašali prije odlaska od kuće.

- Onda se postavlja i pitanje tko će, i koliko, doprinositi zajedničkom kućanstvu. Hoće li plaćati stanarinu? Ako pristane, hoće li ga roditelj morati naganjati za novac - dodaje dr. Coulson.

On objašnjava da sve više manjih problema može postati izvor napetosti za roditelje koji su mislili da je ta vrsta obveza za njih gotova.

- Jednom kad se dijete odseli i započne svoj život, roditelji smatraju da su odrasli i da se trebaju sami za sebe brinuti, ali ako se nakon doseljavanja natrag doma ponovi situacija gdje se roditelj mora ponovo o svemu brinuti - to može biti veliki izvor frustracija i teškoća koje će se sve više pojavljivati u svakodnevnom životu - izjavio je dr. Coulson.

Napomenuo je da i mnoga odrasla djeca jednostavno odbijaju preuzeti odgovornost za sebe i svoj život, iako su za to dovoljno odrasli. Uz povratak kući, Coulson je napomenuo da jako puno njih se nikada ni ne odseli iz obiteljskog doma. Razlozi za to su najčešće da im je ugodno doma, ne osjećaju obvezu plaćanja stanarine i režija ili bilo kako doprinositi kućanstvu.

- Neuredni su, ne peru suđe, ne čiste svoju sobu. Roditelji se osjećaju da su oni i dalje djeca, iako idu na fakultete ili već i rade, ali i dalje ih roditelji ujutro bude, peglaju im i brinu se za obveze svoje djece - objašnjava Coulson.

Na drugu stanu, roditelji ipak trebaju biti utočište za svoju djecu. Trebaju poslušati što se događa s njihovom djecom i probat ih razumjeti jer je strašno bitno da mladi imaju neko sigurno mjesto, napominje Coulson. Ako razgovaraju sa svojom djecom i pokušaju shvatiti njihove probleme, postoji šansa da nakon useljenja neće proživljavati jake negativne osjećaje.

- Iako istraživanje kaže da ćete biti nesretni, to ne znači da bi roditelj trebao odbiti svoje dijete, pogotovo ako se nalazi u teškoj situaciji. Trebate im ponuditi pomoć i suosjećanje - upozorava Coulson.

Roditelji trebaju obratiti pozornost na okolnosti i na mentalitet djeteta, kao se ne bi dogodilo da dijete iskorištava situaciju i osjećaje svojih roditelja.

- Neka djeca samo traže lakši izlaz i zbog toga se često oslanjaju na svoje roditelje, što dugoročno može izazvati jako negativne osjećaje i poremećene obiteljske odnose. U bilo kojem slučaju, jako je bitno da roditelj razgovara sa svojim djetetom, postavi granice koje njemu odgovaraju i da se u zajedničkom kućanstvu jasno zna čije su kakve obveze - upozorava dr. Coulson.