Bakarićkina svadba s Bakarićkom u drugom planu

svadba, fotke, vjenčanje, udaja, bosanke

I koliko samo vremena treba mladoj ženi da sama sebi prizna da jednostavno postoje  bolje od nje? Nedavno sam sama to otkrila.

Piše: Marina Radoš

Bakarićkinu svadbu sam čekala skoro 9 mjeseci kao ozebao sunce.  Iščekivanje te svadbe bila je moja svojevrsna psihička trudnoća, uz sve one razne vrste emocija koje proživljavaju trudnice, mojom glavom je lutao i strah od dana D, do radovanja tom istom D-dayu.

Kad me nazvala za Novu godinu i rekla da ju je Mika zaprosio, luda od šampanjca i euforije, bila sam šokirana kao Samantha nakon Facine i Carrieine objave ženidbe.

Danica Bakarić i Mihael Z. zvani Mika profurali su ono ljeto kad smo profurali i ja i gospodin T. Sada evo, 2 godine nakon toga, Bakarićka i Mika su se oženili, a ja u 2 ujutro pišem tekst  o svadbi kojoj se nisam, ruku na srce, radovala toliko zbog Bakarićke, nego zbog ponovnog susreta mene i gospodina T.

'Slušaj draga, on će biti u svatovima' - bila je prpošna Ana preko telefona.

'I....hm ovaj, znam da će ti ovo bit malo katastrofalno za čuti, ali on će povesti i curu u Bakarićkine svatove.'

Mali vrag na mom lijevom ramenu počeo je poskakujući recitirati:

'Gospodin T. ima djevojku.' - (ovo je dovoljno suicidalno)

'Gospodin T. ima djevojku duže od dva dana' - ( viši stupanj)

'Gospodin T. ima djevojku koju dovodi u svatove naše zajedničke prijateljice, djevojku će pokazati čitavoj rodbini, svim prijateljima i svim kritičarima svoje malenkosti' - (ovo bi me bacilo u totalni očaj da nisam pripisala tu činjenicu halucinaciji)

Ali nije bila halucinacija.

Na brzinu sam od Ane uspjela diskretno (garant) iskamčit ime i prezime dotične djevojke i pogledati na Facebooku tko je ta princeza koja je Gospodina T. (T-težak tip za vezu) uspjela dovući do tih razina u vezi. Ukucavši njezino ime i prezime pojavila mi se slika djevojke koja me zaslijepila ljepotom.

Al stvarno!

'Pa i nije nešto', pokušala me utješiti Suzana lagano miješajući  veliku bijelu.  'Vidiš da je sva umjetna.'- bila je uporna Suzy.

Cura je imala prirodne usne, nos, sise, jagodice i sve ostalo. Duga svijetlosmeđa kosa, zelene oči, guste crne trepavice, krupni bijeli zubi... Ruku na srce 2nd time - cura je bila mačka i pol. Mislila sam da će mi biti lakše ako to sama sebi priznam. Al eto nije bilo.

Čitavu sam sljedeću večer provela švagajući po njezinom (na sreću nezaštićenom) Facebook profilu. I tražila sam mane. Provjeravala sam njezin pravopis, gramatiku, vrstu glazbe koju je slušala, citate, statuse... sve. I sve mi se činilo tako dobro, da sam, zapalivši i zadnju cigaretu iz kutije, poklopila laptop i srušila se u krevet.

'Ne možeš ti tu draga moja ništa, nemoj da ti padaju takve gluposti na pamet' - bila je okrutna Sanja kad sam predložila da je možda najbolje da se uopće ne pojavljujem u svatovima.

'Fino ćeš se napucati i ići u svatove, budi čvrsta jednom u životu. Obuci najbolju haljinu koju imaš, ili kupi novu, nabij se na štiklu i marš u život.'

Kupila sam dosta haljinica u zadnjih par mjeseci. Mislila sam da ću morati pronaći onu koja je savršena za prigodu, mojih xy nakupljenih kila, da je skroz po Njegovom ukusu i da se u njoj ne osjećam kao glupača.

Morala sam zadiviti Njega, nju, čitavu ekipu i samu sebe. Ovo zadnje je bilo najteže.

Nakon 3 dana vijećanja oko frizure, haljine i štikli Suzy i Sanja su me namontirale da izgledam tako da se sve gore navedene stavke zadovolje. Al ja nisam bila zadovoljna.

APSOLUTNO.

Uvijek sam mislila da su svatovi u u našem gradu najtragičniji na svijetu. 400 ljudi od kojih mladenci poznaju 150, Joletova glazba, ustaške pjesme u najvećem žaru, antitalenti za svaki oblik plesa koji nije kolo. Prevarih se naveliko. Sve je to Balkan i sve je to isto gdje god da dođeš. Nevermind.

Za okruglim stolom su sjedile Ana i ekipa, Gospodin T. i njegova gospođica Prekrasna Prepametna. Ignorirali smo jedno drugo gotovo čitavu večer. Čitavo sam se vrijeme pitala kad će me jebene umjetne trepavice prestat bosti i koji mi je vrag bio pa sam kupila štiklu od 13.5 cm. Al nisam dala da on vidi da ja nisam savršene volje.

Djevojka je većinu večeri držala svog - mog dragog za ruku, šaputali su si nježnosti, smijali se i ljubakali. Ja sam se osjećala kao prase u Teheranu, iako je ostatak ekipe bio super raspoložen za zafrkanciju sa mnom.

I samo dva pitanja čitavu večer:

Zašto ona? Zašto ne ja? Zašto ona? Zašto ne ja?

Zašto ja tog idiota volim nakon što ga nisam vidjela godinu dana? Zašto ja ne dam nikome protiv njega, a svjesna sam da me nikad nije šljivio ni 2 %?

Toliko sam odlutala razmišljajući da nisam ni primijetila kako smo za stolom najednom ostali sami nas dvoje.

'Marina, Marina, ti si ostala uvijek ista čini se meni. Odlutaš ti pravo ponekad', pokušao je biti duhovit otvarajući novu bocu Žilavke.

 'Di su ostali?' upitala sam s knedlom veličine Milasove glave u grlu.

'A djevojka ti?', upitala sam formalno. Djevojka je otišla pozdraviti neke prijatelje svoje mame. Tako nekako sam ga skužila.

Tada smo se nas dvoje počeli heklati. Al ne kao prije kad sam ja žugala, žugala i žugala, a on mrtav - hladan pušio svoje cigarete i grickao usta u ritmu glazbe koja bi svirala. Ovaj je put bilo drugačije.

'Zaljubio si se?'

'Jesam, užasno. To je to, ženim je i gotovo. Prilipa je. Pripametna. Ekonomiju studira. Očistila je godinu. Spava noću. Ne filozofira'

(Sad pogodite tko u ovoj priči ne studira ekonomiju, nije očistio godinu, ne spava noću i filozofira).

Mrzila sam ga tada više nego ikad prije. Mrzila sam i nju zato što je očito bila bolja od mene. Mrzila sam sebe zato što sam ga ikad i voljela.

Izišla sam van do trafike po cigarete. Suzdržavala sam se. Stiskala sam zube.

Poput klošara sam zapalila cigaretu nasred ulice i šetala se između hiljadu parkiranih auta ispred svadbenog salona.

Sjela sam na terasu i razmišljala. Bi li meni bilo lakše sada da je ona ružnija, gluplja i gora od mene? Ili bi mi tada bilo puno gore? Gledala sam prokleta auta. Milijun ih je bilo. U jednom crnom Fiatu  dvoje se ljubilo.

Sad bi Suzy rekla: 'Nek se djeca vole'. Pa i ja kažem. Nakon 5 cigareta i pola sata ustala sam i skužila da bi bilo ok da se vratim unutra, kad ono: Iz auta izlaze golupčići. Tko je bio on uopće nije bitno za ovu priču. Bitno je da je gospodin ljubio gospođicu Prekrasnu Prepametnu. (čitaj: Njegovu Curu. DA DA DA DA DA DA)

Moj me instinkt naveo rukom u torbu, digitalni i click/flash imala sam jednu divnu fotografiju za uspomenu.

'Gospodina T. cura vara, a on ju namjerava ženit. Krasno Marina, ovo je bio još jedan plus za tvoje unutarnje samopouzdanje', govorila sam sama sebi dok sam sjedala za stol.

Hoću li mu pokazati snimku? Oni će prekinuti, a on se možda vratiti meni. Hoće, hoće. Moj zlobni plančić samo što nije bio u ostvarivanju.

Možda sam ga htjela kazniti fotkom. Možda sam ga htjela razdvojiti od nje. Možda sam mu htjela pomoći? Ma koješta!

'Evo vam moj digitalni, ima dosta naših slika iz Mostara pa pogledajte, pa ću vam to msn-om sutra poslat ako hoćete', pokušavala sam biti mudra i uvaliti fotoaparat njemu i Ani.

'Minut, da završimo ovo.' obećala je Ana.

Zatresla se moja torbica. SMS.

'Ako se on promijenio, ni ti ne smiješ ostati ista.' Sanja.

Pa kako ona ovako pogodi trenutak?

Al bila je u pravu. Eto mu njegova pametna ljepotica ekonomistica i što sve ne. I eto mu njegov život. Idem ja.

Delete this photo? YES

U ovom slučaju 'delete' se odnosio i na gospodina T, u kojeg sam odjednom prestala biti zaljubljena.

Svatko ima svoje kriterije najboljega. I tu mi ne možemo ništa. Ruku na srce, djevojka je bolja od mene i od mnogih vas po svemu, a ima manu koju mi možda nemamo. Tko sam ja da sudim njegovu izboru? Uvijek sam htjela da si nađe lijepu i pametnu (to su one rijetke) i našao ju je. Al očito da kombinacija to dvoje ne daje uvijek savršenu osobu. Savršena ne postoji.

Nemojte se osjećati krivima što očima ne možete vidjeti njegovu curu, što joj bez prestanka tražite i izmišljate mane. To je ženska priroda i ljubomora, koje se ne treba sramiti jer ona prođe s vremenom. Samo je treba znati prikriti.

Nemojte se osjećati krivima što niste uspjeli biti najbolja za njega. Treba znati prihvatiti poraz, dostojanstveno. Bez spletki, laži i fotografija.

tomislavcity.com