Baba Cvita navršila 100: Doktur mi nije triba, bolija me samo zub

... zdravlja, za sve drugo ćemo lako - kazuje stogodišnja Cvita Žižić iz Brštanova, sela u Dalmatinskoj zagori, na samo trideset kilometara od Splita.

Tamo je teta Cvita doživjela važnu životnu obljetnicu o kojoj mnogi mogu samo sanjati pa nam polako uz trpezu, rođendansku tortu i slavljenički buket crvenih ruža priča kako je to bilo nekada. Pričom se vraća gotovo cijelo stoljeće unatrag, u djetinjstvo, u obližnjim Dugobabama.

Gonili smo ovce...

- Bilo je teško, puno teže nego sada, bilo je nas petero dice, moja četiri brata i ja, braća su mi, pokoj im duši, umrli u mladosti, ostala san ja sama. Nama dici je bilo teško, s pet, šest godina smo gonili ovce, to je bilo takvo vrime... - prisjeća se baba Cvita.

Pamćenje je, kažu ukućani, i te kako služi pa s guštom prepričava detalje iz života, a posebno pamti vrijeme 30-ih godina prošlog stoljeća kada je u svom selu prvi put vidjela ljubav svog života.

- Moj Nikola vam je bija lip, a bija je pekar, zagledali smo se mi brzo, nije nam puno tribalo i eto mene sa 18 godina došla u Brštanovo. Otkad san došla, nisan se makla nigdi, rodila dva sina i ćer, Ivana i Antu, Lucu, danas je udana Vrvilo... Lipo je meni uvik bilo u selu, puno se radilo u polju, po kući, oko kuće, ali to je bilo takvo vrime, drugačije nismo znali.

Danas je Cvita okružena rodbinom, a oni kažu da je baba kakvu samo poželjeti mogu, nikad ne grinta i sve joj je dobro.

- Ona vam jede sve šta god ja spremim, najviše voli puru i mliko, kiseli kupus, lešo kupus, ali najviše onu staru spizu i šta manje mesa - kazuje Anđa Žižić, nevista za koju svekrva ima samo riječi hvale.

- Moja Anđa van je prava žena, ne mogu bolju poželit, ma svi su mi dobri, govorin šta će trošit i mučit se oko rođendana, a oni oće slavit, pogledajte, i cviće su mi donili, tortu napravili, neka vam svima Bog da zdravlja - kaže u dahu bez zamuckivanja vitalna stogodišnjakinja. Uz nju su sinovi i nevista Anđa, unuka Mara, unuk Nikola i njegova Marijana, a na veliko slavlje stižu i svi drugi iz familije, unuci, praunuci, zetovi, neviste, ali i brojni prijatelji, mještani. Stoljeće je doživjela, no doktora se, kaže, nije nagledala.

I čujen i vidin

- Šta će mi doktur, bolija me zub, a drugo je dobro, iman neke tablete za tlak i ništa više, ža mi je samo šta ne mogu puno na noge, ali drugo je dobro. I čujen i vidin, fala Bogu, još dobro, navečer mi je najdraže pogledat one serije, a politiku ne volin. U Boga virujen i molin kad ja oću - kaže baba Cvita izazivajući smijeh kod ukućana.

- Vidi baba dobro i sve zna iako čita samo naslove u novinama, ali može sama uditi konac u iglu - dobacuje sin Ante.

A recept za stoljeće života?

- Samo zdravlje i ljubav, a kad si okružen ovakvon rodbinom, lako je doživiti stotinu godina - veselo će stogodišnjakinja.

I doista, veliki su ovo dani u Žižićevih jer stoljeće života obljetnica je koju treba pamtiti i proslaviti.

Ojdana Koharević/Slobodna Dalmacija