Ljiljana Tolj: U mislima i sad nosim kuću rodnu,majku staru

Jednom davno otišla sam
u svijet gdje se bolje živi
ostavila oca,majku
rodnu kuću,kamen sivi.

Otišla sam lijepa,mlada
i ponijela pregršt snova
ljubav,čežnju i obilje
roditeljskog blagoslova.

Mislila sam u tuđini
pronaći ću ljepše sutra
ali su mi tamo bile
duge noći i surova jutra.

Sanjala sam često majku
i suze na njenom licu
dok uveče tiho moli
krunicu za svoju dicu.

Prošle mnoge su godine
dobrog oca nema više
a tuđina na mom licu
trag ostavlja,bore piše.

U mislima i sad nosim
kuću rodnu,majku staru
a dio mi srca osta
u tom škrtom kamenjaru.

Evo skoro sam starica
moje kose sad su sjede
al sjećanja na kućicu
nikad neće da izblijede.

Sve te dane u tuđini
dala ja bih ovog trena
da se mogu tamo vratit
da otvorim vrata njena.

Da još jednom na prag sjednem
vratim se u prošle dane
pustila bih tada suzu
da niz moje lice kane.

Da isplačem bol i tugu
za godine izgubljene
da zagrlim majku staru
i obrišem suze njene....