Kratka povijest tetovaža - nose li ih prostitutke ili svećenice?
Ne zna se točno kako je tetovaža nastala, no pretpostavka glasi kako je to bila slučajnost koja se ljudima pokazala dobrom idejom. Naime, kao mogućnost se navodi kako je netko imao ranu te ju protljao čađom i pepelom koji se u zraku našao iz obližnje vatre. Nakon zacijeljenja rane shvatili su kako je trag ostao trajno.
Tetovažu bismo jednostavno mogli opisati kao unošenje tinte ispod površine kože, da bi joj se promijenio pigment, a na taj način se postigla dekorativna ili neka druga svrha. Unatoč sve većem zanimanju društvenih znanosti za tetoviranje, društveno značenje te općenito zanimanje za estetiku tetovaže, povijest ovog rituala nije potpuno poznata te o njoj nije ostalo puno povijesnih zapisa. Predpostavlja se da starost seže u čak 5000 godina daleku povijest, a ime joj potječe iz nešto novijeg razdoblja – od polinezijske riječi 'ta' što bi značilo crtati, precrtavati, te od tahićanske riječi 'tatau', što bismo mogli shvatiti kao – nešto označiti.
No, koje su prve tetovaže na ženskom tijelu? Dugo se, zapravo, vjerovalo, kako je ritual tetoviranja započeo tetoviranjem ženskog tijela. Tako su dugo vremena najstariji poznati primjeri tetovaža bili nekoliko mumificiranih ženskih tijela iz Egipta, čija povijest datira čak 2000 godine prije Krista. Često su takve primjerke ženskih mumija, misleći kako su nižeg statusa, a tako i bezvrijedne, iskapači ostavili za sobom. Pokazalo se kako je jedna od njih, opisivana kao konkubina, bila zapravo vrhovna svećenica Amunet.
Iako nema pravoga dokaza o tome tko su bili svojevrsni tattoo majstori toga doba, vjeruje se kako su starije žene zajednice imale tu čast, kao što se i danas događa u mnogim dijelovima svijeta gdje je tetovaža oznaka nekog društvenog rituala. Iako se vjeruje kako su tetovaže na egipćanskim ženama bile oznake da su – prostitutke, ili su, kako se ponegdje navodi, bile oznake te na taj način pokušaj da se žene zaštiti od seksualno prenosivih bolesti, mnogi misle i kako je tetoviranje u starome Egiptu bio terapeutski ritual, ali i kako je tetovaža imala ulogu amuleta koji je ženu štitio u teškim razdobljima, kao što su trudnoća i porođaj. Česti su primjeri tetovaža tako u području trbuha, bedra i grudi, a motivi su razni uzorci – linije i ilustracije dijamanata. Iako često zamišljamo tamnije tetovaže, u starim civilizacijama podjednako su se, u kombinaciji sa tamnijim nijansama, koristile boje svjetlijih pigmenata, kao žuta.
Tetovaže su, osim toga, prisutne još u mnogim velikim civilizacijama u povijesti –povijesti Pazyryka, japanskoj i kineskoj civilizaciji. U polinezijskoj kulturi, gdje tetoviranje ima veliko povijesno značenje, te čija se vještina tetoviranja smatra najfascinantnijom u antičkom svijetu, vjeruje se kako se 'mana' osobe, njezina duhovna moć životne sile, pokazuje tetovažom.
Na Havajima su također tetovaže, osim ornamentalne svrhe, imale i cilj očuvanja zdravlja. Umjetnost tetoviranja naziva se 'kakau', te je poznato kako su se žene tetovirale po rukama, prstima, zapešćima, te ponekad i – jeziku.
U Indiji i na Tajlandu su, pak, drukčije razmišljali. Tamo su tetovaže također prisutne u svrhu zaštite. No, žene su iz obreda isključene. I to ne samo zato što nisu smjele doticati redovnike, nego i zato što su Tajlanđani vjerovali kako je žena i sama dovoljno snažna te ne treba dodatnu zaštitu.
Stari Grci su umjetnost tetoviranja naučili od Perzijanaca, a žene antičke Grčke bile su oduševljene idejom tetovaže kao egzotične oznake ljepote.
Poznato je čak i tetoviranje Hrvata, odnosno katolkinja u Bosni i Hercegovini. To je uvriježeno još u vrijeme otomanske okupacije, kako bi se izrazila vjerska pripadnost, a taj se običaj održao čak i do vremena naših baka.
Kroz povijest je poznata i tetovaža lica, poznati su primjeri u Japanu, Polineziji, Novom Zelandu, Grčkoj, a navodi se kako su u Sjevernoj Americi Eskimke također tetovirale kožu lica, točnije, po bradi, kako bi tom tetovažom iskazale bračni status te pripadnost grupi i grupni identitet. Žene Maora također su se tetovirale po licu – najčešće su to bile tetovaže oko nosa i usana, a tetovirale su se kako bi usporile – starenje kože te stvaranje bora!
A osim toga što su se žene tetovirale, one su, naravno i inspiracijama tetovažama. Tako su mornari često sa svojih putovanja donosili suvenire – tetovaže srca, papiga, cvijeća i sirena, a najčešći motiv pripadnika mornarica u Drugom svjetskom ratu bile su pin-up djevojke.
1891. godine izumljena je mala mašinica za tetoviranje, a tetovaže su put do masa pronašle – cirkusom. Preko 70 godina, s početkom u drugoj polovici 19. stoljeća, cirkus je unajmljivao potpuno tetovirane ljude da bi ih pokazivali velikoj publici. Mnoge žene bile su dio tih parada, a tako su zarađivale za život i – dodatne tetovaže, po kojima su i bile poznate.
Ta tradicija hipertrofirala je početkom prošlog stoljeća u New Yorku otvaranjem tzv. Freak house gdje su se platinaste (i ostale) ljepotice poput Betty Broadbent pojavljivale u performansima nazvanim Strange As It Seems, a bile su tetovirane doslovce od vrata do pete.
Zabranjena od Crkve, te doživljavana kao poganski ritual, tetovaža je ipak pronašla svoj put te pokazala kako itekako ima dublje značenje. Terapeutski učinak, izražavanje duhovnosti ili estetski lijepoga, ili čak u funkciji estetske kirurgije, bili vi svećenica ili prostitutka, nije bitno, važno je da tetovaža vama nešto znači.
neon.hr