Katarina Zovko Ištuk: Žena iz prošlosti

Odavno već nisam pisala o tebi,
o odlasku tvome, nisam važnost dala,
da ćeš se vratiti u stihove moje,
ja to nisam htjela, ja to nisam znala.

Stihovi se slažu, k´o biseri u nizu,
mada si daleko, ipak si mi blizu,
svaka riječ mi noćas, moje srce para,
dal´ to čujem korake, il´ me vjetar vara.

Teški su trenuci, bolna je tišina,
dokle će nas rastavljati prokleta daljina,
ja se nadam dolasku, tvome iz daleka,
a ti znadeš sigurno, tko te ovdje čeka.

U dubini duše, sve sam ovo skrila
i svo ovo vrijeme, nesretna sam bila,
bježala je tuga od moje samoće,
da ne pita jedna drugu, što mi srce hoće.

Osjećaji moji bude novu nadu,
da ćemo se sresti, mi u ovom gradu,
ne dozvoli tada da ti suze krenu,
budi hrabar kada sretneš, iz prošlosti ženu.

KATARINA ZOVKO - IŠTUK
MOSTAR 30. 12. 2015