Katarina Zovko Ištuk: U carstvu tišine

Katarina Zovko Ištuk
U CARSTVU TIŠINE

Daleko od stvarnosti, u carstvu tišine,
skriveni smo sada samo ja i ti,
dok snijegovi padaju i dok vjetri pušu,
u brvnari maloj ispod borovine,
poklanjam ti sebe, poklanjaš mi dušu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Mjesec nam se noćas skrio iza brda,
neće ni on svjedok, tom činu da bude,
dok me grliš nježno, dok vatra pucketa
i dok tvoje usne, strasno moje ljube.

I vukovi noćas stražu nam čuvaju,
viju glasno oni, ovdje u planini,
neće dati nikom da nam to pokvare,
dok smo sretno zaljubljeni u ovoj tišini.

Upaljena svijeća kraj kamina stoji,
dogorijeva zadnji plamičak joj sada,
tamom skriva tajnu o našoj ljubavi,
odati je neće, nikom i nikada,

Poželjeli mi smo da noć vječno traje,
da se novo jutro nikada ne rodi,
povratak u stvarnost nakon ove noći,
samo naša srca u očaje vodi.

Katarina Zovko Ištuk
23. 09. 2017