Katarina Zovko Ištuk: Ne volim muškarca koji plače

Katarina Zovko Ištuk: Ne volim muškarca koji plače
NE VOLIM MUŠKARCA KOJI PLAČE

Ima nešto u tvojIm riječima, nešto lažno, umiruće,
ima nešto u tvom pogledu, nešto nestvarno i nemoguće,
al´ima nešto što sakriti ne možeš, voliš al´ ne priznaješ,
tako ispadaš loš glumac i lažnu sliku mi daješ.

Iza te lažne maske, s odrazom mirnoće,
krije se tužna priča, s puno bola i samoće,
znam da svaka nova bol, staroj sreći se smije
i nikada više neće biti, kao što je bilo prije.

Zašto se sada čudiš, što tuga ruga se sreći,
usne su tvoje postale nijeme, jer nemaju mi
više što reći,
ne želim da tvoja riječ, moju mirnoću para,
umrlo je sve ono lijepo i ovo sve me smara.

Vrijeme je da zagliš svoju bol, kao mati dijete
svoje,
pokušaj shvatit da je kraj, između nas sve
gotovo je,
poslušaj sada svih svojih krahova lom i srce
koje lupa jače,
budi hrabar na rastanku, ne volim muškarca
koji plače.

Ako ti postelja postane hladna i budu duge noći,
nemoj me slučajno dozivati, jer ja ti neću doći
i kada nebo obuče haljinu sivu, i počnu ledene
kiše,
ne dozivaj ni tada moje ime,ne traži me nikada
više.

KATARINA ZOVKO - IŠTUK
27. 09 2015.