Katarina Zovko Ištuk: Mostarska vila

Katarina Zovko Ištuk: Mostarska vila
MOSTARSKA VILA

Svako jutro kada zora sviće
s Huma vila svome gradu kliče,:
Probudi se moj grade voljeni,
probudi se ljepotane sneni.

Kad zazvoni s katedrale zvono,
nek te nježno probudi i ono,
kad s Veleža sunce se zasmije,
probudi se, nek te ono grije.

I Neretva svojim hukom veli,
svom Mostaru, dobro jutro želi,
Radobolju ispod Starog mosta
dočekuje ko najvećeg gosta.

Vilo naša, čuvarice mira,
ne daj Mostar, da ga itko dira,
čuvaj gradu sve njegove skute,
zacijeli mu one rane ljute.

Nek po gradu njegov vjetar puše,
goni iz njeg, sve nevjerne duše,
ti Mostarska vilo, s Huma brda,
budi jača od kamena tvrda.

Obgrli ga kao djete mati,
nemoj Mostar nikad nikom dati,
nek u njemu vječni mir nam vlada,
tuđinu ga ti nedaj nikada.

KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar 19. 12. 2018.