Izbjeglice pile vlastitu krv i urin dok su tjednima plutale na moru

"Sretan sam, uspio sam, živ sam, ali ne želim da se to ikome dogodi, izjavio je mesar iz Havane Alain Izquierdo, jedan od 15 preživjelih od ukupno 32 putnika.

Šestoro izbjeglica nestalo je nakon što su pokušali doplivati do obale, a 11 ih je umrlo od nedostatka tekućine.

"Tužan sam zbog onih koji nisu uspjeli", rekao je Izquierdo novinarima koji su s njime razgovarali u kući njegova ujaka u Port St Lucie, na istočnoj obali Floride.

Preživjele su spasili meksički ribari 240 kilometara sjeveroistočno od meksičkog poluotoka Yucatan. Izbjeglice su na kratko bili zatvoreni u Meksiku prije nego što su pušteni prošlog mjeseca.

Njihova sudbina jedna je od najtragičnijih priča kubanskih izbjeglica u nekoliko desetljeća. Neki od njih toliko su traumatizirani da nisu bili u stanju razgovarati o tome.

Sve više Kubanaca nastoji pobjeći s otoka pod komunističkom vlašću, putujući najčešće morem do Središnje Amerike, a zatim kopnom kako bi došli do konačnog cilja, SAD-a.

Američke vlasti prihvaćaju kubanske izbjeglice koje u SAD stignu kopnom, dok one koji dospiju morem vraća kući.

Skupina kojoj je pripadao Izquierdo krenula je s Kube početkom kolovoza, ali je zapala u nevolje oko 60 milja od Kajmanskih otoka kad im se drugog dana putovanja pokvario motor.

Hina