Iz Njemačke došla na svadbu: Kada sam dala kovertu, doživjela sam veliku sramotu!

Tako je i jedna Radmila (53) iz Njemačke otišla na svadbu u Srbiju, ali nije se najbolje provela.

Naime, ona je odvojila  200 eura za poklon svojoj rodici, ali to nije bilo dovoljno da se ne osjeti neprijatno. Ovo je njena ispovijest:

"Kad živiš ‘preko bare', svi misle da si pun para i da samo sipaš. Bilo je tako devedesetih, jer tada je u Srbiji i Bosni bilo nemoguće zaraditi više od nekoliko maraka mjesečno, otprilike, narod se krpio, a zapadna Europa koliko god bila skupa, opet je bila nivo za zemlje na Balkanu. Dođeš ovdje sa onim što ti ostane tamo, pa si car. Častiš, kupuješ poklone i svi sretni.

A onda ostariš. Neko se razboli, trošiš pare na ljekare, krpiš kraj s krajem. Ja sam ostala bez muža, sin je skoro sve prokockao. Raspali smo se kao obitelj, ja sam sama pod stare dane ostala da radim.

Rodicaiz Kruševca me nedavno pozvala na svadbu. I rekla sam da ću doći. I bilo me sramota, života mi, da se obrukam.

Ponijela sam 200 eura, nemam više. Zapravo, imam više, ali moram nešto da ostavim sa strane, što da radim kad onemoćam, ko zna šta će se dogoditi sutra, čisto sumnjam da će mladi današnji rođaci da potrče da me liječe i pomažu.

Svadba je bila lijepa, ali čim sam dala kovertu, vidjela sam oči koje se cakle. Svi su gledali u nekad bogatu rodicu iz Njemačke, u mene, svi su, naravno, očekivali da dođem u velikom stilu.

Ali nisam. A htjela sam. Htjela sam i željela sam, ali život je sve preokrenuo.

I onda smo sutradan pričali s mladencima što su sve dobili, govorili su kako im to nije bitno, ali bilo je, bilo je. Nekoliko puta su naglasili kako su im neki jadni rođaci iz Bosne donijeli 500 eura, kako su se zadužili, jer su dugo čekali da se rodica uda.

Bila sam ljuta na sebe. Ne bih propala da sam im više odvojila. Bilo mi je krivo, jer me vole i lijepo me ugoste. A s druge strane, moram nešto da ostavim da imam za ne daj bože...

Da li sam ispravno postupila? Ne znam. Nadam se da će biti boljih vremena, da se svi čašćavamo, svi imamo i da se nikad ne razmišlja o sadržaju koverte.

Ovako sam imala utisak da sam se obrukala, ne jer oni mene neće voljeti zbog 200 eura, nego jer mladosti želim više da dam, želim da im pomognem, želim da im novac ne bude problem. Samo puste želje su ostale..."

Dnevni avaz