FOTO  Iskustva bosanskohercegovačke stipendistice sa Europskog Foruma Alpbach 2015

Nisu mogli da shvate kako neko ko dolazi sa balkanskih Dinarida može biti toliko opsjednut i očaran zelenilom koje nas je okruživalo. Navodno, to zelenilo bi trebalo biti moja svakodnevnica. Međutim, ta intenzivna zelena boja, kao sa crtića, nije naš svakodnevni prizor. Sjećam se, kada smo u sedam sati ujutro krenuli iz Sarajeva autobusom za Zagreb, hladnoća i magla su nas ispratili onako pospane. Takvo zelenilo nismo ostavili iza sebe. Ali, ono što smo ponijeli bilo je izuzetno raspoloženje. Nevjerovatna družina kakva se sastavi vrlo rijetko, a pogotovo za tako kratko vrijeme, započela je svoj put. Nakon samo tri sata provedena skupa u autobusu već smo znali, možda smo odabrani igrom slučaja, ali naša grupa ide osvojiti Alpbach. Tako je i bilo.
Dočekali su nas zelenilo, miris trave i cvijeća, vedrina nebeskog svoda na kojem se iz noći u noć mogla jasno prepoznati svaka zvijezda i sazviježđe, bez kojih naše pauze ne bi bile tako zanimljive. Sve ovo upućivalo je daje na jedno takvo mjesto zaista vrijedi osvojiti i ostaviti trag naše vesele družine Bosanaca i Hercegovaca.
Sada, da biste me potpuno razumijeli, ono što bi bilo najbolje, pored čitanja mog teksta, jeste da se prijavite za Evropski Forum Alpbach (EFA) 2016 i uvjerite se sami u nesavladivu ljepotu prirode koja dobija dodatne čari svake godine kada se EFA održava. Do tada, ja ću vas polako uvesti u svijet Alpbacha.

Atmosfera koja proizilazi iz Alpbacha je nevjerovatna multikulturalnost Foruma, koji sa svojim raznovrsnim i bogatim programom ne samo da povezuje različite nacije već i pripadnike različitih profesija te različitih slojeva društva. Kao student društvenih nauka, na Forumu imate priliku prisustvovati jednom od seminara koji je povezan sa prirodnim naukama i vice versa. Imate mogućnost sjediti na kafi i družiti se sa cijenjenim profesorima, naučnicima, političarima, umjetnicima. Na Forumu se svi naši mali svjetovi stope u jedan veliki, nenadmašivi svijet. Svijet koji nam ukazuje na to da kada se držimo zajedno, kada radimo zajedno i uvažavamo jedni druge, prilike za uspjeh su vrlo moguće.
Protekle godine EFA je stipendirala sedam stotina studenata iz sedamdeset različitih zemalja svijeta. Okupili su nas kako bi imali mogućnost zajedno diskutovati i pokušati raditi na rješenju kako utjecati na društva, vladajuće sisteme i kako im staviti do znanja da ratovi koji se vode i krize, čiji smo uzročnici Mi, ne donose dobro nikome.
U sklopu toga dobijete priliku da pohađate intenzivnu sedmicu seminara, čiji su predavači visoko rangirani, priznati i kvalitetni profesori, aktivisti, umjetnici, političari, koji su došli da sa nama podijele svoje znanje, čuju naše ideje i razgovaraju sa nama o promjenama koje bi mogle uslijediti.
Prema mom mišljenju, smatram da je bolje da izaberete seminar čija vam je tema nepoznata i tako steknete nova znanja. U tom pogledu ja sam odabrala "Work, Distribution and Crisis in EU" koji je predvodio Guy Standing. Moram priznati da nisam simpatizer ekonomije, međutim Guy Standing je bio izvrstan predavač te sam upijala svaku njegovu riječ. Najviše me se dojmio njegov projekat "Self-Employed Women of India and Basic Income". Projekat je trajao od 2010. do 2013., a cilj je bio obezbijediti ljudima samostalnost iz koje proizlazi samopouzdanje, kao bitan faktor zdravog i kvalitetnog života. Svaki član porodice bi dobio određeni iznos novca sa kojim bi radio šta želi. Ishod je bio toliko pozitivan da su ljudi bili u stanju skupiti dovoljno novca kako bi promijenili prozore, izgradili toalete, žene bi kupile sebi šivaće mašine koje su im pomogle da pokrenu male biznise ili kupe stoku od koje se mogu prehranjivati i na njoj također zarađivati. Najljepši dio je bio taj što su žene dobile veće slobode i pravo glasa u bračnoj zajednici. Time je dokazano da je novac neophodan faktor u našim životima te kako se i sa malo može postići mnogo.

Druga sedmica je sedmica simpozija koji pokrivaju sve oblasti, od tehnoloških do političkih. Tu također, kao što je već navedeno, prisustvuju mnogi priznati predavači i održavaju se različiti paneli.
Sjećam se komentara jednog sveštenika koji je prisustvovao panelu "Dead-End Europe? Asylum and Refugee Policy in Focus". Njegove riječi su bile da je i Isus, kao svi naši potomci, bio migrant te da je naša civilizacija utemeljena na migracijama i da ono što svi trebamo uraditi jeste prihvatiti izbjeglice kao jednake nama, što i jesu.
To je bio jedan od mnogobrojnih momenata na Forumu u kojima bi publika zažmirila na sekundu, a potom uputila zvučni aplauz kao odobravanje rečenog, što nosi snažnu poruku. Poruku da nismo sami, poruku da ne želimo šutjeti, poruku da želimo djelovati i biti dio promjene.
Neka od mnogih poznatih lica prošlogodišnjeg EFA 2015 bila su: Sebastian Kurz, Ulrike Lunacek, Vivienne Westwood i Kolinda Grabar-Kitarović.
U toku dvije sedmice, ovog intenzivnog i dinamičnog događaja, desi se toliko toga te je teško sve prepričati. Međutim, da bih vam dala bolji uvid u ono što se dešavalo, željela bih istaći jedan od događaja koji me se posebno dojmio. Kongresni Centar ima dva ulaza, koja su bila podijeljena na legalni i ilegalni. Pri ulasku, učesnici bi dobili pasoš neke države i prema legalnosti države čiji pasoš posjeduju, ušli bi na jedan od ulaza. U konkretnom slučaju, ja sam bila državljanka Afganistana, nisam imala pravo ući na legalni ulaz i bila sam poslana na ilegalni. Tim činom imalo se za cilj pokušati osvijestiti učesnike, koliko je moguće, i ukazati im kroz šta mnogi ljudi prolaze, pogotovo danas, u vrijeme jedne od najvećih kriza čovječanstva, kada se izbjeglice moraju suočavati i boriti sa ljudskom nehumanošću.

Na kraju, pored svih bitnih ljudi i bitnih tema, ono što EFA zaista čini posebnim i zbog čega će vam ostati kao jedna od najdražih uspomena su naravno ljudi sa kojima se sprijateljite tokom foruma. Momenti kao što su podjela porcije jela sa nekim i kada kročite zajedno put Alpskih visina urežu vam se u sjećanje. Mnogobrojni su momenti koji vam izmame osmijeh na lice, pogotovo kada ste dio grupe veselih Balkanaca, koja ne samo da je jedna od najistaknutijih po pitanju učešća u aktivnostima Foruma, već i grupa koja se zna najbolje provesti i na najbolji mogući način iskoristiti vrijeme u Alpbachu.

Biti napokon dio velike grupe, za osobu koja je uvijek u manjini kada učestvuje na raznoraznim dešavanjima, bio je predivan osjećaj. Biti dio grupe veselih Balkanaca je osjećaj koji vas čini ponosnima na ono što jeste i ohrabruje vas da nastavite hodati uzdignute glave zbog onoga što jeste. Pokazati svijetu, a i nama samima, da smo još tu i da se borimo zajedno, bio je podsticaj da nastavimo raditi na promociji mira, solidarnosti i multikulturalnosti. U jednom momentu, kada smo se vraćali sa planinarenja Alpama, spuštajući se u podnožje, u žičari sam bila sa prijateljem iz Beograda i sa dva momka koji su bili iz Francuske i Austrije. Nakon što smo im dali odgovor na pitanje odakle dolazimo, pogledali su se i na sekundu je zavladala "neprijatna" tišina. Jedan od takvih momenata je svjedočio mome uvjerenju da se naše učešće na Alpbachu ne odražava samo na nas same, već i na ostale učesnike, što je vrlo bitno.

Ima još mnogo toga prepričanog i skrivenog, mnogo toga doživljenog i prećutanog. To je najljepši dio svega, što se uspomene i događaji zauvijek stope sa zelenilom, ljepotom i mirisima alpskih visina, ostajući netaknuti.
Zbog toga, ako želite da imate slične priče za podijeliti, znate šta vam je činiti kada se aplikacije za prijave otvore.

Za sve informacije o stipendijama Europskog Foruma Alpbach predstavnike IGAS-a možete kontaktirati putem emaila: [email protected], kao i putem profila na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i LinkedIN te web stranice www.igas.ba. Rok za prijave je 31. ožujak 2016.

Piše: Sabiha Kapetanović, bh. stipendistica na Europskom Forumu Alpbach 2015