Hercegovina: Mladi već u školskoj dobi postaju okorjeli kockari

Već od ranih jutarnjih sati kladionice u Mostaru i drugim gradovima diljem BiH preplavljene se ljudima koji žele okušati sreću u prognoziranju sportskih rezultata, osobito muškom populacijom. Stoga je žalosno da su kladionice po broju ljudi koji ih dnevno pohode, postale svojevrsna okupljališta i mladih i starih. Gotovo da se ne mogu izbjeći razgovori o tome na što se uložilo, jesi li se kladio i što si zaradio. Primjetno je i da su bar neki od stolova u kafićima i barovima, koje svakodnevno posjećujemo "opskrbljeni" različitom kladioničarskom literaturom koja se s velikom pozornošću studira. Mnogi padaju u zabludu kako je klađenje relativno lak izvor dobre zarade. Zašto ne? - Reći će, na ovakav način osiguravaju sebi i svojoj obitelji egzistenciju, u situaciji kad ionako dosta njih nigdje ne radi. No, je li to baš tako? Dok kladionice "niču" kao gljive poslije kiše, sve je više onih kojih koji svoj imetak ostavljaju, tim istim kladionicama.

Kruha bez motike

Dobiti puno a uložiti malo, dobiti puno za malo - zar to nije tako duboko ljudski i tako razumljivo? Zar nismo svi lakomi i na određen način, u manjoj i većoj mjeri pohlepni? Stručnjaci tvrde da je igranje igara na sreću svojstveno svim društvima, te da su kockali i kockat će svi ljudi, svih povijesnih razdoblja. Pa tako i danas diljem svijeta, značajno je veći broj osoba koje igraju ili su igrale igre na sreću od onih koji nisu. Istraživanja pokazuju da preko 80 % Britanaca i oko 85 % punoljetnih Australaca kocka ili je kockalo barem jedanput u životu. Razni oblici kockanja i klađenja su na našim prostorima doživjeli ekspanziju u zadnjih petnaestak godina. Kladionice i kockarnice su podijelile društvo na one koji zarađuju od kocke i one koji od nje boluju. Ovih drugih je sve više, a posebno zabrinjava da ih ima mnogo među mladima. Nema preciznih podataka o razmjerima ove epidemije, ali na njeno postojanje ukazuje i porast broja osoba koje se javljaju na liječenje od ove bolesti, u prosijeku sa kockarskim "stažom" većim od deset godina.

Kampanja protiv ovisnosti je premalo!

Pohvalne su ideje o pokretanju kampanja protiv svakog oblika kocke i kockanja u našim krajevima, posebice u današnje vrijeme krize novca, rada, življenja i da ne spominjemo dalje. Složit ćemo se da bi takvih trebalo biti više. Bit ovih hvale vrijednih akcija bi prvenstveno trebalo biti, kako mlade ljude uvjeriti da su u igri "na sreću" unaprijed određeni da budu gubitnici. Rijetkima se doduše nekad posreći da dobiju stoti dio uloženog, i to je ono što ih vuče dalje i što im je "kamen oko vrata". Naš zakon ne dozvoljava maloljetnicima klađenje i kockanje, ali se kontrola njegovog provođenja i sankcioniranja slabo provodi, tako da mnogi mladi počinju pohoditi kladionice još u osnovnoj školi, u srednjoj su već "okorjeli" kockari, od kojih neki završavaju sa zelenašima na vratu.

Činjenica je da tamo gdje standard života rapidno pada, povećava se količina uplaćenog novca u igre na sreću. Živi i slikovit primjer je naš Loto, koje li ironije, nudi strašno veliki Jackpot upravo pred isplate mirovina, jer se tako namiče novac za mirovine, a onda je dobitni listić uplaćen na nekom autobusnom kolodvoru. Dobitnika tih milijuna nikada nitko nije vidio. Da li vam to nešto govori?

Sve počinje od malih uloga

Tipičan patološki kockar počinje sa manjim ulozima. To je novac za užinu kod djece ili sitni ulog kod starijih koji se žele zabavit. Oni u početku vjeruju da imaju više sreće od ostalih i da mogu pobijediti svaki sustav. Misle da mnogo znaju o sportu pa im to ulijeva samouvjerenost da će sasvim sigurno pogoditi ishod sportskog meča. Ako imaju tu nesreću da u početku klađenja dobivaju to ih ponese, stječu utisak da su jako uspješni u klađenju i kreću putem opsjednutosti kockom. Društvo i "prijatelji" im se dive zbog uspjeha u klađenju. Nekada i sami roditelji misle da to nije strašno i da možda čak i nije loše kao zabava da se dijete ne bi odalo alkoholu ili drogi. Ne znaju da ih od tih ovisnosti malo dijeli. Nakon faze dobitaka, prije ili kasnije slijedi faza gubitaka. U toj fazi čovjek povećava ulog, juri za dobitkom, vjeruje da gubitnička faza samo što nije prošla. Praznovjerje, sve mora biti isto kao kada je dobivao, ista kladionica, isti stol... Treća faza je faza očajanja i depresije, kada kockar počinje da se otuđuje od svoje okoline i okreće svojoj patnji i ideji kako da povrati izgubljeni novac.

Za kraj, nije problem zabavit se, s vremena na vrijeme, uplatom Loto listića ili običnog listića u kladionici. Opasnost ne prijeti sve dok je vaša aktivnost u sferi zabave. S toga se potrudite da ona tu i ostane.

Izvor: hum.ba