Gazdarica gostima na moru: Gadite mi se, od vaše dvije kave nemam profita!

Za mene je to nepristojno i gost nije uvijek u pravu. I ja imam djecu, to ni za svojima doma ne radim. Meni je to gadljivo', riječi su koje je vlasnica kafića uputila gostima čije je dijete od godinu i pol imalo 'mokru nezgodu'.
Hrvatski turizam nadaleko je čuven zahvaljujući uistinu prekrasnom moru, razvedenoj obali i savršenoj klimi. Kamen spoticanja oduvijek bila je dodatna turistička ponuda, cijene i neprofesionalizam turističkih djelatnika, a napose onih ugostiteljskih. Nevjerojatnu priču o tome koliko pojedini konobari (u ovom slučaju vlasnica) kafića mogu s visoka gledati na goste, pa čak ih poniziti i vrijeđati, podijelila je s nama čitateljica iz Zagreba Olivera G.:

'Susrela sam se s najneprofesionalnijom konobaricom u svom životu!'

- Ljetovali smo ove godine na Rabu, jako nam se svidio otok i doći ćemo sigurno ponovno jer imamo malo dijete, a plaže su idealne za djecu... Na plaži San Marino smo proveli nekoliko dana i prvi dan kad smo došli zamijetili smo prekrasan klub Bamboocho, koji je stvarno na idealnom mjestu. Sve bi bilo savršeno da dojam nije pokvarila jedna od najneprofesionalnijih konobarica koju sam srela u svom životu.

Krenimo od samog prilaženja stolu sa ljutim izrazom lica i hladnim 'izvolite'. Naručili smo dvije kave i za bebu porciju šlaga u šalici. Stigla je narudžba; konobarica na stol stavlja dvije kave i pjenicu od mlijeka bez ikakvog objašnjenja da šlaga nema, nego to je to. Dok smo pili svoje piće, promatrali smo divnu plažu i zamijetila sam da dotična konobarica žvače vjerojatno ručak dok skuplja ostatke od prijašnjih gostiju, što isto, po mom mišljenju, nije u redu. Mi imamo malo dijete staro cca. 1,5 godinu. Naše dijete se tek privikava na to da ne nosi pelene i ne zna još dobro kontrolirati neke stvari i pošto je bila u kupaćim gaćicama, pomokrila se na plastični stolac. Prilikom plaćanja računa smo konobarici rekli da imamo mali problemčić. Ono što se tada dogodilo zaista nismo očekivali... Odgovor na našu izjavu o problemu je bilo sa gađenjem: Da, vidim! Okrenula se, otišla ljutito do šanka i još se ljuće vratila, iščupala stolac sa mjesta gdje je stajao i uz bijesno izgovorene riječi (ja sam čula samo dio): '... To ja ni za svojima doma ne radim, a i mi imamo djecu!' odnijela stolac iza šanka. Čini mi se, da zaista ima doma svoju djecu, ovo nikad ne bi izgovorila, jer bi znala da se za malom djecom uvijek čisti.

Gledajte, ja sam ostala bez teksta, nismo joj na to ništa odgovorili, ostali smo ofureni riječima i pomalo razočarani. Ako imate kafić na plaži, ne možete očekivati da Vam gosti dolaze u večernjim haljinama već u kupaćim kostimima, isto tako ako Vam dolaze ljudi sa malom djecom, možete očekivati da će se dogoditi i ovo. Kao prvo stolac je plastičan, vrlo ga je lako prebrisati, oprati, dezinficirati ili već što treba. Usto, riječ je o djetetu od 1,5 godine, čija mokraća nije kao moja ili Vaša i ne predstavlja nuklearnu opasnost. Dok smo odlazili, lokvica ispod stola se već sušila... A na kraju krajeva, GOST JE UVIJEK U PRAVU, i da je završila ugostiteljsku školu to bi vrlo dobro znala jer Vam to tijekom školovanja ponove tisuću puta. Otišli smo iz kafića s gorkim okusom u ustima i nismo se više vraćali ni mi, niti naši prijatelji koji su došli par dana kasnije.

To je bilo u nedjelju 15. srpnja 2012. godine, u prijepodnevnim satima - završila je naša sugovornica ispovijest s prošlogodišnjeg ljetovanja na Rabu i dodala kako je upravo ovako kako je nama ispričala izgledao i e-mail koji je uputila vlasnicima kafića Bamboocho u kojem je naglasila da kritiku upućuje najviše za dobrobit njihovog poslovanja i jer je smatrala da vlasnici trebaju znati kako im se osoblje ponaša kako bi mogli djelovati u pravcu poboljšanja usluge i općenito turizma.

'Pišanje vašeg djeteta nije problemčić!'

Šokantniji od samog ponašanja neljubazne konobarice bio je odgovor iz kafića koji je, također, stigao e-mailom:

'Dobro večer! Znam o čemu je slučaj, a dotična konobarica sam ja, vlasnica. Kao prvo, rekla sam dobar dan i izvolite. Kad sam primila narudžbu rekli ste dva velika makijata i šlag. Na to sam Vas pitala šlag ili pjenicu od mlijeka na što ste Vi rekli može pjenica, što ste i dobili. Na računu je bio iznos od 20 kn, znači samo dvije kave (nije bila uključena voda niti pjenica od mlijeka). Kad sam donijela narudžbu lijepo sam na svaku stavljenu šalicu rekla izvolite (znači uljudno i profesionalno). Ako ste gledali plažu ne znam što Vam je smetalo što ja jedem (ako Vas konkretno zanima to je bio doručak, pored moje djece i otvaranja Bambooche, želim da bude sve čisto ne stignem ni jesti kako treba). A jela sam sa strane, te nikoga nisam uslužila dok sam žvakala zatvorenih ustiju, već sam pokupila prljavi stol, za iduće goste.

Kao što ste zamijetili i ostali gosti jedu dok su u lokalu, pa Vam to ne smeta... Da, kafić je na plaži, ali postoji uljudnost, na koju se kao Vi žalite, ako se dijete tek privikava na pelene, mogu ih se staviti dok mama ide sjediti na kave cca. sat vremena, to nije nikakav problem, da ste išli u trgovinu ili banku stavili biste ih. Kad se dogodilo pišanje rekli ste 'imamo problemčić' i nasmijali, ali niste se ispričali i željeli riješiti situaciju za Vašim djetetom. Za mene je to nepristojno i gost nije uvijek u pravu.

Kad sam vidjela da ustajete, a žena je otišla prva bez pozdrava, dok je suprug još stajao išla sam po stolicu da je operem i dezinficiram. Komentirala sam 'i ja imam djecu, to ni za svojima doma ne radim'. Meni je to gadljivo, i da ste to vidjeli da se dogodilo drugom gostu ne biste sjeli, već bili gadljivi. Jeste se Vi kao mama ispričali, niste - a to Vam je u redu i uljudno.

Ne tiče Vas se moj privatni život; ali da imam djecu i to dvoje (3 i 4 godine) tako da dobro znam što su djeca i da treba čistiti, ali ja sam uvijek bila pristojna dok su se moja djeca privikavala bez pelena, te sam im stalno oblačila i svlačila pelene da ne bi došlo do pišanja u neželjenim situacijama (to je stresno i malo duže traje ali sam bila uljudna za razliku od nekih ). Moj komentar je bio kratak i na mjestu (dakle imam djecu), nisam nikoga vrijeđala i počistila sam za Vašim djetetom, što Vi sami niste učinili niti pokušali učiniti.

Vi smatrate da sam ja dužna očistiti mokraću Vašeg djeteta, a ja smatram da je to posao roditelja, Jeste se potrudili Vi to obrisati - ipak je to Vaše dijete, niste već ste otišli.

Što se tiče Vas i Vaših prijatelja vjerovatno ste našli kafić i uslugu po Vašoj mjeri. A ja sa Vama ne bi puno profitirala (2-4 kave i gratis pjenica), Domestos kojim sam oprala stolicu košta 25 kuna. Ne razumijem svrhu ove poruke, da je najveći problem cijelog Vašeg odmora prije 2 tjedna bilo pišanje Vašeg djeteta, znači da Vas to kopka jer ni Vi niste postupili fer i korektno.

Jeste se ispričali? Ne
Počistili gadljivu mokraću? Ne
Jeste ostavili napojnicu( ako toliko znate o ugostiteljstvu)? Ne
Jesam Vas uvrijedila? Ne
Jeste našli drugi kafić? Da
Ljudi kao Vi mi se doslovce gade, došli ste na kavu sve je bilo korektno, a Vi sada nešto prigovarate.
To što ste platili dvije kave, ne znači da ste kupili kafić i da možete omalovažavati djelatnicu, u ovom slučaju mene.
Za mene Vi niste bili gosti i uopće ne želim da ikada više dođete!'

Iako se susrela s 'konobaricom iz pakla', Olivera G. želi naglasiti da sve nije tako crno i ukazuje na svijetli primjer konobarice iz drugog kafića koja je pronašla njen izgubljeni novčanik s novcem i dokumentima. Kako nije mogla doći do nje jer joj je bio isključen mobitel, preko imenika je došla do broja Oliverinog oca koji ju je iz Zagreba uputio do kafića u kojem ju je čekala nasmiješena konobarica s netaknutim novčanikom.

Dnevno.hr