Djevojčica je svaki dan mahala vlakovima, a onda je jedan dan morala prestati....

ritual

... nakon što su je toliko iznenadili prijatelji njene kćeri. "Priča je malo dugačka, znam", napisala je u uvodu mama Briana Hefley Shepard.

"Jutros sam doživjela nešto toliko nevjerojatno, morala sam to podijeliti s vama. Preselili smo se na ovu lokaciji prije tri godine i otad, od prvog dana, naša je Rio zavoljela vlakove. Kao i svako dijete, fascinirala se prizorom koji joj je pružalo mjesto gdje smo se preselili. Ispred nas se vidi cijeli kolosijek i kako je prvi vlak prošao, Rio od tada živi za njih.

Nije trebalo dugo da je skuže i strojovođe. Ona je svakome mahala, a onda, kako je vrijeme prolazilo strojovođe, su već navikli na njeno mahanje pa su i oni prihvatili igru. Odjednom je to postao njihov ritual.

Oni dojure, zazvižde, otvore prozore i mašu joj, dok im ona veselo uzvraća. Svakome od njih. I tako tri godine... A onda je, prije nekoliko tjedana, Rio krenula u školu. Taj me prijelaz pogodio malo teže nego što sam očekivala, ali najteže me je pogodio upravo prvi dan kada je vlak došao, a nje nije bilo tamo.

Začula sam uobičajen zvižduk, stala kod prozora, oni su otvorili prozore, a ugledali mene kako plačem i labavo mašem. Sutradan sam napravila natpis. Jednostavno sam napisala "Krenula je u školu" pa kad sam čula zvižduk, potrčala sam do prozora i podigla ga. To je bilo prije tri tjedna..

Jutros sam se spremala u trgovinu kad mi je netko pokucao na vrata. Preda mnom je stajao čovjek za kojeg sam pretpostavila da želi razgovarati o gradnji jer to je ono čime se mi bavimo, ali bila sam u krivu. On je došao pitati za plavokosu djevojčicu koja maše vlakovima.

On je jedan od strojovođa koji joj je redovno mahao, a kako je danas vozio skraćenu liniju, pomislio je da bi mogao doći do zgrade i pitati što je s djevojčicom. Svi su se pitali što se dogodilo, a onaj koji je vidio mamin natpis nije ga uspio pročitati do kraja.

I tako su oni danima razmišljali kako da dođu do nje i vide je li s njihovom prijateljicom sve u redu. Pretpostavili su da je možda krenula u školu, ali nisu bili sigurni, a tri godine uzajamnog rituala toliko ih je povezalo da je jednostavno nisu mogli samo tako pustiti.

Kad su čuli da je Rio u školi, odahnuli su i odmah pitali što bi mogli učiniti za svoju prijateljicu. Srećom, uskoro joj je rođendan i tad će dečki učiniti nešto posebno za nju.

Svjedočenje njihovom nekonvencionalnom prijateljstvu proteklih nekoliko godina stvarno je čarobno i na koncu se ispostavilo da to nije samo dječji san. Njeno mahanje utjecalo je na njih jednako kao i njihovo na nju.

Među njima se stvorila svakodnevna veza koja je pokazala da itekako ima još dobrote u čovječanstvu. Ovo su trenuci koje ćemo pamtiti cijeli život.