Ana Soldo: Oče moj, boli li te ovih 111 rana???
Danas su mi ubili rođake, braću, sestre.
Danas su mi i izbrisali pismo, ukinuli jezik.
Otkinuli su mi ruke i noge.
Dom više nije svetinja, dom više nije moj.
Danas sam spoznala da sam ga ukrala, otuđila, prisvojila.
Mišljah da imam domovinu, a sanjah ju samo.
Oče moj, jesmo li ovo ti i ja?
Je li ovo puška na tvom ramenu ubija ili brani?!
Od silnih sjena poljem posijanih, ne vidim tvoj obris.
Sjetih se tvojih mjeseci bez nas, sjetih se kako si sam oplakivao majku, tražio sestre.
Oče moj, boli li te oih 111 rana???
Koliko srca bije u tvojim grudima?
Jedno nije sigurno.
Ako sam ti danas blagoslov, stavi svoju šaku u moju da te zagrijem. Hladno ti je danas.
Ljubili smo zajedno jedno.
Oduzeli su ti sve tad i tamo.
Oduzeli su ti sve danas i ovdje. Ponovno.
Jadni moj oče. Nemamo ti mi dom.
Ničiji, nigdje.
Imamo samo sebe.
Vjeru.
Suzu.
Ponos.
Ti si mi obitelj. Oko u mom oku.
A to što ju volimo. Prešutit ćemo.