Znate li koje su dvije najstarije zapisane hrvatske božićne pjesme?

Najstarije i prve zabilježene hrvatske božićne pjesme su 'Bog se rodi v Vitliomi' i 'Proslavimo Otca Boga'.

Ove pjesme zapisane su u rukopisnom glagoljskom Pariškom zborniku - Code Slave 11 iz 14. stoljeća. Zbornik je pisan hrvatskom glagoljicom i hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom. Pjesme izvorno nisu u stihovima, nego neprekinute.

Kapetanović, Malić i Štrkalj-Despot zapisali su ove pjesme u svojoj opsežnoj monografiji 'Hrvatsko srednjovjekovno pjesništvo', a prenio ih portal Croatianhistory.net.

Proslavimo Otca Boga

Proslavimo Otca Boga
ki nam posla Sina svoga!

Svojim sinom nas poljubi
da nas grješnih ne pogubi

Ne more nam veće dati,
svega Sina nam poslati.

Zato, bratja, Bogu pojmo
i s veseljem pred njim stojmo!

Razumijmo dobro o sem,
Sin Otcu je takmen u vsem.

S Svetim Duhom Bog jedini,
ki vse more i vse čini.

Bog Otac, ki vse izvodi,
pres počela Sina rodi.

Zato bolje primi, brate,
uplti se sam Sin za to.

Sega već mi ne ostavi
ako želiš priti k slavi!

Bog jest Isus, človek pravi,
tu se rječju djaval davi.

Vemo da je Božić danas,
kada se Isus rodi za nas.

Marija ga rodi Djeva
da smo prosti Božja gnjeva.

Vsem nam bude vele drago
pride Isus naše blago.

I Mariji pojmo zato,
ka nam rodi rajsko zlato!

Ako praviš: "Na čto pride?",
da se spase, s nebes pride.

V Adame se vsi padosmo,
Isusom se podvigosmo.

Bog se rodi v Vitliomi

Bog se rodi v Vitliomi,
djavlju silu tada slomi.

Gradu ime tako biše,
kako prorok Božji piše.

Tu pastiri blizu stahu
pri ovčicah i ne spahu.

Svitlost Božja na njih pride,
pred kom noćna tma otide.

Množstvo anjel tu vijahu,
slavu Bogu ki pojahu.

Pastiri se čudovahu,
strahom k nebu pogledahu.

Anjeli se veselahu,
glase dobre spovidahu:

slava Bogu, mir človjekom,
dobrovoljnje vjeku vjekom.

Jedan anjel do njih teče
i prišad im tako reče:

"Ja vam dobru radost pravlju
i na put vas ja nastavlju.

Spasitelj se rodi danas,
ki je s neba prišal za nas.

Ne kasnite veće stati,
hoćete ga blizi najti!

Povit Gospod v Vitliomi,
u jaslaceh, v tujem domi."

Oni tako skoro tekše
obretoše čudo vekše:

Djeva sina povijaše,
ki vsem svitom obladaše.

Travicu mu prostiraše,
Bog u jasalceh počivaše

Volak zimu otganjaše,
a oslak mu se poklanjaše,

Skoti Boga znahu tada,
a grješnik ga ne zna sada.

Pastiri se povratiše,
glasom Boga pohvališe.

Božju slavu ku vidješe
i druzim ju navjestiše.

Potacimo k Vitliomu,
potacimo k Božju domu!

Pogledajmo Božja grada,
pogledajmo Boga mlada!

Mladenac je slaji meda,
ki v nadroh slatko gleda.

Tu se Bogu pomolimo,
tu Isusa poljubimo!

Tu vsi Bogu zahvalimo,
tu za grjehe uzdahnimo!

O Marija, Božja mati,
hoće za nas molbu dati.

O Isuse, Bože blagi,
Bogu Otcu vele dragi,

ti nam put k sebe skaži,
naše duše rajem blaži!