Sveti Marko Evanđelist

Marko je pučki pripovjedač koji zbori jasno, jednostavno i nesporedno.25. TRAVNJA - Sveti MARKO EVANDJELIST, mucenik (I.st.)

Kao sto je Luka bio učenik svetoga Pavla i pratio ga na njegovim putovanjima, tako je Marko pratio sv. Petra, apostolskog prvaka. Prateći njega stigao je u Rim, te je upravo za Rimljane napisao svoje Evandjelje.

Njegov je znak lav, koji simbolizira snagu.

Marko, podrijetlom Židov, vjerojatno je rođen izvan Palestine, u dobrostojećoj obitelji, odakle i dvojako ime kojim ga se spominje u Evandjeljima: latinski- Marko i hebrejski- Ivan. Njegova je majka najvjerojatnije bila jedna od onih Marija Jeruzalemskih, koje su odvazno slijedile Isusa sve do Kalvarije, a kasnije u svojim kućama ugošćivale Njegove preplašene učenike.

Marko gotovo sigurno osobno nije upoznao Gospodina, već je vijesti o životu Mesije primio od jednoga medju najpouzdanijim svjedocima, apostola Petra, kojega je pratio na njegovim brojnim putovanjima po Istoku i u Rim. Petar u svojoj Prvoj poslanici Marka naziva "sin moj", te ga drevni kršćani životopisci svetaca određuju kao "tumača Petrova, koji je zapisao točno ono čega se ovaj prisjećao". No, Marko zivot Isusov ne opisuje kronološkim redom, već prema temama propovijedi ovoga apostola.

Kao vjerni tumač Petrov, Marko je dugo živio također i s apostolom Pavlom, kojega je prvi puta susreo god. 44. u Jeruzalemu, kada su mu se Barnaba- Markov stric- i Pavao pridružili, kako bi mu predali velikodušan prinos zajednice iz Antiohije. Marka su ova dvojica izravnih misionara odredila za evangelizaciju Cipra. Skupina se raspala kada je Pavao predložio apostolsko putovanje, prepuno poteškoća i pogibli, medju ratoborne narode Male Azije. Djela apostolska navode kako je Marko tada napustio Pavla i Barnabu, te se vratio u Jeruzalem.

Marko i Pavao srest će se ponovo u Rimu, kratko prije nego sto ce Apostol naroda završiti u okovima. Tako Sv. Pavao u Drugoj Poslanici Timoteju piše: "Marka uzmi i dovedi sa sobom, jer mi je koristan za služenje".
Nakon toga se trag našeg evandjeliste gubi. Predaja ga spominje kao propovjednika u Rimu i Aleksandriji Egipatskoj, gdje ga je 68.g. zatekao žestok Neronov progon.

O smrti sv. Marka postoje dvije verzije: jedna spominje kako je preminuo u postelji, a druga kako je podnio mučenistvo na sam Uskrs. Ova druga verzija prevladava u krsćanskoj tradiciji, koja je njegovo mučenistvo obogatila brojnim legendarnim, prilično okrutnim pojedinostima. Tako se spominje kako su ga divljacki vukli dugim putem do mjesta mučeništva, te je iza sebe ostavio krvavi trag.
Nakon sto su ga ubili, krvnici su pokusali spaliti njegovo tijelo, ali ih je u tom naumu sprijecila zestoka oluja, omogućivši tako krsćanima uzeti njegovo tijelo i dostojno ga sahraniti.

Posmrtni ostaci Sv. Marka ostali su u Aleksandriji sve do dana kada su dvojica venecijskih trgovaca uspjela kradomice uzeti ih te, vjesto prevarivši muslimanske carinike, prevesti u Veneciju, gdje su dostojno pohranjeni u raskošnoj bazilici, bogatoj umjetničkim djelima i zlatom, što su je Venecijanci sagradili izmedju 976.. i 1071.g.
O stizanju Sv. Marka u Veneciju postoji i legenda, vrlo draga stanovnicima toga grada:.......Prema njoj je, on u Veneciju stigao živ, tijekom oluje, dok je iz Aleksandrije Egipatske putovao u Italiju. Nakon što je sretno pristao u ovaj grad, docekao ga je Andjeo i pozdravio riječima: Mir tebi Marko, moj evandjeliste, na ovim lagunama izrast će veliki grad tebi na čast". Lav, Markov znak, postade simbolom Venecijanske Republike, a Marko zaštitnik Venecije.
Sv. Marka se na slikama obično prikazuje s krilatim lavom kako piše, jer on naglašava snagu uskrsnuća i savladavanja smrti.
U našim krajevima posvećene su Sv. Marku dvije katedrale: u Korčuli i u Makarskoj, a u Zagrebu na Gricu starodrevna crkva Sv. Marka postade kao neki simbol Gornjega grada te crkva koja je možda najvise ušla u razna povijesna zbivanja hrvatskoga naroda.

Blagdan Sv. Marka Evandjeliste može nam biti krasna prilika da se duhovno sto više sprijeteljimo i s njegovim evandjeljem i sa Svetim pismom uopće. Tome neka pripomognu i ove misli!:
- Sveto pismo je povijest u kojoj je glavni junak Bog Sam, koji neprestano govori, djeluje i zahvaća. On je od vječnosti zamislio povijest spasenja, a Sveto pismo od prve do posljednje knjige opisuje njezino ostavrenje.
- Sveto pismo je knjiga Isusa Krista. To vrijedi ne samo za Novi vec i za stari zavjet, jer je Stari pripremao Novi i u svjetlu Staroga bolje shvaćano Novi zavjet. Ono je "Radosna vijest o Isusu Kristu, Sinu Božjemu" (Mk 1,1), koju navijestise već proroci i koja mora biti naviještena sve do konca vremena.
- Sveto pismo je knjiga nade, jer nam govori o najvecoj Nadi koja je ikada u povijesti bila dana. Ono nam govori i o životu poslije smrti, s onu stranu groba, o vječnosti.
- Sveto pismo je knjiga molitve, koja može neprestano hraniti našu i usmenu i mislenu molitvu.
- Sveto pismo je knjiga Crkve. U njoj Crkva pronalazi svoje božansko podrijetlo, svoju mudrost, svoju vjeru. Sav nauk Crkve temelji se na Svetom pismu koje osvjetljuje učiteljstvo i usmena predaja. Crkva se u svom bogoslužju i u dijeljenju Sakramenata neprestano služi Svetim pismom.

Slaveći danas Sv. Marka, pisca drugog evandjelja, treba da i nas kao i tolike druge prije nas, zahvati car njegova predragocjenog spisa.

IME je latinskoga porijekla, a znaci: POSVEĆEN BOGU MARSU, odnosno: ROĐEN U OŽUJKU .
ZAŠTITNIK je: ODVJETNIKA, GRADJEVINSKIH RADNIKA, ZIDARA, STAKLARA, PLETAČA KOŠARA, NOTARA I PISARA, ZATVORENIKA I EGIPTA.
Njemu se utjecu protiv NEVREMENA, MUNJE, TUČE, protiv NEPRIPRAVNE SMRTI, te za DOBRO VRIJEME
I DOBRU ŽETVU.

Dragim našim prijateljima, vjernicima i posjetiteljima naše stranice, koji nose ime Sv. Marka; Maroje, Marcello, Marko, Markica, Markina, od srca želimo Sretan i Blagoslovljen Imendan!!!

Neka vas i nas prati zagovor Sv. Marka uvijek i neka nam svima bude svjetli primjer vjere i ljubavi prema Kristu!