PROPOVIJEDI B 4. Korizmena nedjelja

vjera, molitva, RAK, pobjeda, duhovnost, zdravlje, uticaj na zdravlje, zdravlje čovjeka, molitva, molitva za zdravlje, molitva krunice, religija, religija, vjera, molitva, 40 dana za život, Mostar, molitva, molitva, vjera, čovjek i vjera, religija, vjera, spoznaja, religija, čovjek i vjera, Papa Franjo, homilija, vjera, čovjek i vjera, život u vjeri, put Isusa Krista:, Isus, evanđelje, Njemačka, crkva, vjera, katica kiš, duhovna obnova, Gorica, Grude, katica kiš, mir, katica kiš, katica kiš, propovijed, katica kiš, molitva, katica kiš, strah, katica kiš, katica kiš, katica kiš, molitva, očenaš, Papa, Papa Franjo, katica kiš, propovijed, katica kiš, katica kiš, propovijed, katica kiš, propovijed, katica kiš, propovijed, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, propovijed, katica kiš, propovijed, katica kiš,
Božji rukopis
Obje Knjige kronike opisuju povijest izabranog Davidovog kraljevstva i kultne svetinje u Jeruzalemu: samo porast i pad jednog naroda, jedne kulture? Povijest ide dalje: ovaj je narod ponovno nastao!
Što stoji iza toga? I zašto je učitalj crkve Jeronim, obje ove knjige, koje završavaju kod protjeranog naroda s naredbom stranog kralja, mogao nazvati kao «Kronika cjelokupne božanstvene povijesti?»
Bog ima jedinstven rukopis u povijesti! On djeluje po motu: «Ja ću nevjeran narod izvesti u pustinju i obratiti ga».

U katastrofi
Knjige kronike promatraju povijest Izraela i pitaju, zašto je moralo doći do uništenja i protjerivanja. Bog je uvijek poslao vijesnike koji su opomenuli narod i njegove vođe o posljedicama njihovog držanja. Ali oni nisu razumjeli milosrđe božje. Oni nisu poslušali opomene i upute proroka, već su išli gluhi i slijepi dalje svojim putem, koji ih je vodio u katastrofu. Tamo su prepoznali konačno svoje krive ciljeve, uvjerenja i težišta. Tamo su prepoznali konačno znakove prave nade.

Kraj?
Krize su jedinstveni rukopis Boga. One se daju odgonetnuti. Poslušajmo mi opomene i pođimo tražiti znakove budućeg izbavljenja.

Tu je područje životnih zajednica, obitelji, prijateljstva: kada doživimo tvrdoću, odbojnost i zatvorenost, sebičnost i svađu. Kada bivamo otkriveni, bez iluzija: znači li tada za nas kraj? Ili, možemo li mi na iskustvima uspješnih odnosa dalje nastaviti?

Tu je područje političkih veza, odnosa između država: blokovi moći, podijeljen svijet u hijerahiju prvog i trećeg svijeta; nepravedne strukture i nasilja spriječavaju razvitak jednih i unaprijeđuje poziciju moći drugih: kraj sna o jednom pravednom svijetu? Ili, možemo li mi prepoznati još mogućnost promjena bez nasilja?

Tu je područje crkve; često ukočene institucije, tužba o njenom bogatstvu, razočaranje zbog njenog mrtvila: da li je to njen povijesni kraj? Ili, nalazimo li mi kroz svjedočenje žive zajednice hrabrost, da sudjelujemo na izgradnji naše zajednice?

Bog vodi u krizu i ukazuje nam tamo znakove prave budućnosti. To se pokazuje na životu proroka Jeremije, Martina Luthera Kinga, Franza Jägerstättera, biskupa Oscara a. Romera i na drugim ličnostima vjerske povijesti.
Alexander Lagler (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)

PROPOVIJEDI B

4. Korizmena nedjelja
Regina Wagner

LIJEČENJE KROZ VJERU
Sin čovječji bit će uzvišen, a pored toga bit će najniže ponižen i ubijen. Njegov dolazak znači spasenje, a ne sud; ipak znači «ne vjerovati» već «biti osuđen». Ljudi vole tamu, jer svjetlo može razotkriti njihova djela; ipak Bog je tako jako ljubio svijet, da je poslao svoga Sina u svijet.
Ove i naočigled kontrastne stvari Isus diskutira s Nikodemom, jednim židovskim učenjakom, koji tajno dolazi k njemu, kako bi sve točnije saznao od Isusa.
Ja nisam siguran da li je Nikodem bio vrlo zadovoljan s tim što mu je Isus rekao. Vjerovatno je ponio kući više pitanja nego što je prije imao. Novo za njega, kao učenog Židova bio je stav: vjera se ne može tako jednostavno objasniti u par rečenica.
S jednostavnim ribarima Isus je postupio drugačije: za njih nije upotrijebio komplicirana filozofska formuliranja i nikakove apstraktne slike, već ih on jednostavno pozvao: «Dođite i vidite!»
Različiti putevi koji hoće potaći na razmišljanje i konačno vode ka vjerovanju.
Ja bih htio pozvati vas da uđete u ovu spiralu suprotnosti koju nam je evanđelist Ivan predao.
Kod priče, gdje Mojsije vješa bakarnu zmiju na držač zastave u pustinji, upravo ta zmija postaje simbolom za spasenje od otrovnica koje su ugrožavale Izraelce. Sin čovječji koji biva uzdignut, to znači Isus Krist koji biva raspet, postaje simbolom života.

BOŽJA HOMEOPATIJA
Na prvi pogled djeluje cinično, jednom kojega je ugrizla zmija, obećati pomoć od zmije. Ali isto s istim liječiti, prastari je princip medicine. Količina je ta koja određuje da li će sredstvo postati otrovom ili lijekom. Danas vrlo raširena homeopatija, radi s malim dozama protiv oblika bolesti, koja može nastati od istog sredstva u velikim dozama.
Bog kao homeopat, ne liječi jednostavno ljudsku bolest «grijeh» koja vodi u smrt emocionalno, društveno, duhovno, lijekom protiv bolova, kako bi uspostavio prividno zdravo stanje, već stavlja nasuprot jednu ljudsku smrt, svim ljudskim smrtima i umiranjima.
Da li je Nikodem to tako rauzmio? Kao Židov poznaje on jednoga Boga koji ide nepredviđenim putevima.

OSUĐEN ILI NE?
Možda će tako biti razumljivija izjava, zašto je onaj koji ne vjeruje već osuđen. Ovo prenijeto na područje medicine znači, da je lijek samo mali dio onoga što pridonosi ozdravljenju čovjeka. Uvijek ponovno pričaju liječnici o ljudima koji, usprkos najboljim izgledima i odličnim medikamentima nisu ozdravili, jer su imali čvrsto uvjerenje da neće ozdraviti i obrnuto, o ljudima čiji je pozitivni stav daleko više mogao doprinijeti ozdravljenju nego što se to moglo očekivati od medikamenta.
Time mislim, da se razmišljanje jednog čovjeka ispoljava u životu i djelovanju i obrnuto. Netko koji samo teži k tome, kako će drugomu nanijeti štetu, njegovo razmišljanje bit će ispunjeno s negativnim, te se on neće moći radovati, usprkos štete koju ima drugi. Jedan religiozan čovjek koji se potrudi da održi dobar odnos s ljudima, prema samom sebi i Bogu, ubrati će plodove na različite načine tog svojega držanja.
Ne griješi sudija, kada biva isključen jedan igrač, već se igrač svojim držanjem sam isključuje.

NADA I VJERA
Iako si čovjek sam šteti ako radi protiv života drugih, time još nije izgovorena zadnja riječ. Kada pogledam u novine ili čujem vijeti, šokira me i pogađa uvijek iznova tendencija mnogih ljudi da čine zlo, te sve biva očigledno gore i brutalnije; ipak Bog je upravo u ovaj svijet, s ovim ljudima, poslao svoga Sina. Upravo to stvara mi nadu. Moja osobna vjera odlučuje, da li je moj život nošen nadom, svjetlom i ljubavlju, ili ne. To je moja odluka, da li ću prihvatiti Božju ponudu i prioniti uz proces vjere ili ne.
Nikodem polazi putem vjere, on riskira ovaj eksperiment, koji konačno nije znanje niti iskustvo, niti zasluga ili moć, već - dar.
Regina Wagner (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)