PROPOVIJEDI B 30. Nedjelja kroz godinu

Hrabrost za istinu

«Ljubav pravi slijepim»
Jaki osjećaji mogu čovjeka učiniti slijepim. «Ljubav pravi slijepim», kaže jedna uzrečica. Poslije izvjesnog vremena, vraća se opet nazad osjećaj za stvarnost. Mržnja, srdžba, ljubomora itd., mogu isto tako učiniti slijepim. One bacaju vrlo jednostrano svjetlo na čovjeka, te se pozitivne strane koje postoje, više ne daju prepoznati. Sljepoća koju one ostavljaju, ne liječi se tako lako sama od sebe, kao sljepoća zaljubljenih.

Fanatizam čini slijepim
Kako može fanatizam učiniti slijepim, vidimo mi opet ponovno na bliskom Istoku. Fanatizam je često jedna skupina jakih osjećaja, kao mržnja i srdžba, te sadrži pored toga također čvrste kandže «nepobitnih» principa. «Mi imamo zakon i po zakonu On mora umrijeti», vikala je uzbuđena masa, kad je Isus stajao pred Pilatom. S tom rečenicom Evanđelist Ivan točno je opisao kako funkcionira fanatizam. On se opoziva na jedan zakon i sprovodi ga tako neumoljivo da se čovjek, koji time treba biti pogođen, više uopće ne vidi.

Zasljepljujuće ideologije
Ideologije također mogu učiniti slijepim. Strah da se dobro promišljena izgradnja ideja, misli i spoznaja može porušiti, kada netko postavi jedno kritično pitanje, pokopava sva područja u tamu koja ne odgovaraju u ovu idejnu zgradu. Također i vjerovanje može postati ideologijom i za određene istine učiniti slijepim.

Sljepoća poslovanja
Konačno, navike mogu također jednog čovjeka učiniti slijepim. Otvorena poduzeća dovode, od vremena do vremena, savjetnike iz vana, kako bi osvijetlili organizaciju svoga poduzeća i s tuđim očima sve sagledali. Oni znaju da i dobri suradnici s vremenom postaju poslovno slijepi. Ono što je uvijek bilo, ne vidi se s vremenom više tako. Ne uviđa se više da jedan proces može drugačije još bolje funkcionirati.

Slijepa mrlja
U nekom smislu, većina ljudi postaje poslovno slijepa u odnosu na svoje uigrane životne postupke. Svaki ima svoje slijepe mrlje; točke na koje on nerado gleda; odnose koje on nerado potresa...

Liječenje
Evanđelje priča, kako Isus liječi slijepog sina Timejeva od njegove sljepoće. Ova propovijest dira mnoge ljude već od djetinjstva. Da li je to sućut sa slijepim? Da li je to divljenje njegovoj upornosti? Ili, mi možda osjećamo da smo srodni njemu? Mi također imamo naše sljepoće.
Mnoge nas nešto razlikuje od Bartimeja: mi nismo često svjesni svoje sljepoće, tzv. našeg slabog vida. Bartimeju se ukazuje jedinstvena prilika da se oslobodi od nevolje i on se ne dozvoli zaustaviti. On hoće progledati. Isus mu otvara oči -to mi često pregledamo- i on prati Isusa na njegovom putu. «Tvoja vjera ti je pomogla», glasi objašnjenje Isusa za ono što se dogodilo s tim čovjekom.

Hrabrost za istinu
U prenesenom značenju može se čudo koje se dogodilo tada u predgrađu Jeriho, još i danas dogoditi. Ljudi koji su prožeti dubokim povjerenjem u Boga, mogu svakoj istini pogledati u oči.
Ja mislim pri tom na jednu ženu, koja je bila sukobljena od danas do sutra s dijagnozom raka, s malim izgledima za izliječenje. Njena vjera joj je pomogla, da se sukobi s ovom stvarnošću, a da pri tome ne očajava.
Ja mislim također, ne i na posljetku, na muškarce i žene, koji su vjerni religioznim principima, potiskivali dugo godina isto-spolnu orijentaciju, po motu «ne može biti ono što ne smije» i koji su se kroz to oštetili.
Ja mislim pri tome i na one ljude koji se plaše uvijek ponovno «proloma brane» i vide kršćanski zapad kako otječe potokom, kada se ovo ili ono promijeni; ljudi koji nemaju hrabrosti svoju i našu budućnost položiti u ruke Boga.
Ja mislim također na ljude u našem društvu koji vječito ističu prirodne katastrofe ili zastrašujuće scenarije, kao prevlast stranog utjecaja i stvaraju time u ljudima strah...

«Samo hrabro, on te zove!»
Ne moramo li mi mnogo češće jedni drugima doviknuti, kao što su okolni tada ohrabrili Bartimeja:
«Samo hrabro, On te zove!»
Ljudi koji se osjećaju nošeni i držani od Boga, ne trebaju se plašiti istine. Oni mogu i trebaju otvoriti oči i sagledati sve lijepo što nam je Bog poklonio.Oni koji vjeruju mogu i trebaju si dozvoliti također jedan kritičan pogled. Oni se smiju nadati da će se neprilike promijeniti, ako ih se donese na svjetlo dana. Oni se smiju nadati, da će se otvoriti putevi rješenja ako se jedan problem ili jedan konflikt dovoljno dugo sa svih strna osmotri.
Vama i sebi želim danas onu Bartimejevu strast koja nam dopušta moliti:
Rabi, ja bih htio opet vidjeti.
P. Hans Hütter/Katica Kiš