Martina Ćorluka: Građani SAD-a izabrali su neku novu viziju SAD-a, a Trump im je ponudio nadu

SAD, izbori, martina ćorluka, Vladimir Putin, SAD i Rusija, Donald Trump, Donald Trump, SAD
Onima koji mainstream medije uzimaju s rezervom, znajući da članke i njihove naslove pišu novinari čija egzistencija može biti ugrožena ukoliko vijesti o kojima izvještavaju ne budu čitane, novi Predsjednik SAD-a i nije neki šok. Kako bi i bio šok kada je realna mogućnost da isti bude izabran već odavno 49%, dok je drugih 49% mogućnosti imala Hillary Clinton (na druga dva kandidata odpada po 1%). Senzacionalistički naslovi za senzacionalističku kampanju. Kampanju koju je pratila gotovo sva svjetska javnost i nerijetko se grozila na izjave koje je davao Donald Trump, a pljeskala na izjave Hillary Clinton. Dvije potpuno različite kampanje s potpuno različitim porukama, ali srž je ista- doći do svakoga glasa. Jer na kraju kampanje, samo je glas bitan.
 

Mnogi analitičari bavili su se predviđanjima tko bi to mogao biti novi šef/ica SAD-a i većina ih je pogriješila, sudeći po onome što smo mogli vidjeti u mainstream medijima. Pitam se je li problem u informacijama do kojih su mogli doći i ako je zašto je to tako. Ne mogu se oteti dojmu da je glavnina unaprijed spomenutih medija otvoreno „navijala" za Clintonicu, nazivajući kampanju Donalda Trumpa negativnom, a njegovim vizijama SAD-a pridavala epitete svakakve vrste, uglavnom one najgore. Tako smo kada se u medijima spomene Trump, uz lik mogli vezati isključivo negativne konotacije, dok se Clintonica prikazivala kao pozitivna osoba, nasmiješena i srdačna, ona koja u gotovo svakoj svojoj rečenici spominje „I do belive", a što s osmjehom i neverbalnom komunikacijom te još ponekim dobro isplaniranim porukama trebalo kod glasača dovesti do osjećaja povjerenja i na kraju do davanja svoga glasa upravo njoj. Ipak, pokazalo se da Amerikanci i nisu povjerovali Clintonici, nije ih uspjela uvjeriti da je upravo ona onaj kandidat koji treba Americi i njezinim građanima u ovom trenutku. To je uspio tim Donalda Trumpa, Trumpova karizma, pokret koji je stvorio oko sebe, potpomognut aferama koje su pratile Clintonovu i zasićenost ljudi poltikom B. Obame, a koju bi njegova kolegica vrlo vjerojatno nastavila i provoditi. Osim toga, Clintonova je vješto igrala na osjećaje ljudi, pa je tako često govorila i o „pisanju povijesti", aludirajući na to da bi ona bila prva žena u povijesti SAD-a na čelu države. Kao da Trump neće ući u povijest kao predsjednik.
 
Ono što mnogi zamjeraju Trumpu je ne postojanje jasne vizije vanjske politike koju bi SAD trebao voditi. Iz medija se ona nije mogla ni vidjeti. Ono što je Trump senzacionalistički izjavljivao o velikom zidu na granici s Meksikom, koji bi taj zid trebao i platiti, osudili su kao izolacionističku vanjsku politiku.
 
Međutim, u nekim europskim zemljama su postavljene žilet žice kako bi se zaustavio ulazak ilegalnih imigranata u iste, dok neke govore kako žele iste te žice, a njihova vanjska politika nije nazivana izolacionističkom i nije im se pridavalo onoliko negativnih konotacija koliko se to radilo u slučaju Trump.
 
Može li se onda u ovom konkretnom slučaju govoriti na način da nije jako negativno ono što predlaže Trump, nego to isto negativnim čine oni koji žele da od Trumpa naprave glavnog negativca i na taj način kreiraju psihološki privid da je Clintonova bolji kandidat. Nedvojbeno je da je Trump imao diskutabilnih izjava, ali nije istina ni da je Clintonova čista. Sigurno je da se svaka izjava i postupak trebaju sagledati s obe strane medalje i da kritički pristup situaciji i kontekstu ne smije izostati.

Dakle, Trump je dobio izbore protiv Clintonove i cijelog establishmenta, čak je i Donald Tusk javno pokušao diskreditirati Trumpa i biti će zanimljivo pratiti kako i kada će se njegov diskurs i odnos prema novom predsjedniku SAD-a mijenjati. Iza Trumpa nije stalo ni svo članstvo stranke. Potvrdilo se pravilo da u politici nema mjesta predviđanjima i da u politici ne postoji nemoguće.
 
Građani SAD-a izabrali su neku novu viziju SAD-a. Donald Trump je ponudio nadu građanima u neku bolju Ameriku, onu kojom neće vladati korupcija i establishment. Nekome se taj izbor može više ili manje sviđati, ali taj izbor svakako treba poštivati, a vrijeme će pokazati hoće li Trump ući u anale kao predsjednik koji je uspio unijeti zajedništvo među narod SAD-a na što je pozvao u svom pobjedničkom govoru i zaustaviti atrofiju američkoga društva te učiniti Ameriku još snažnijom na političkoj karti moći i što uopće njegov izbor za predsjednika SAD-a znači za Europu.
 
Martina Ćorluka/Grude.com