'Zvonko nije sanjao ovakvu Hrvatsku, Hrvati, tko je sljedeći na redu?'

Hrvatska nije mogla suspregnti suze čuvši da je Lijepu našu, samo tijelom, napustio jedan od najvećih boraca za njezinu neovisnost.

Zvonko Bušić-Taik bio je čovjek koji se 'čitav život borio za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu', kažu iz koprivničke Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. Još uvijek u šoku, postavili su jedno pitanje: Tko je slijedeći na redu?

Kako kažu, 'Hrvatska je ostala hladna prema oko 2000 hrvatskih branitelja koji su si od početka rata, pa do danas sami oduzeli svoje živote i to na najstrašnije načine, uvjereni da će njihova smrt barem malo potaknuti one koji su bili ili koji jesu na vlasti na razmišljanje, na promijene i na upite: zbog čega se ubilo toliko ljudi, još k tome onih koji su se oružjem borili za Hrvatsku? Međutim, ništa se nije dogodilo, niti će se dogoditi'.

Oni koji su poznavali Zvonka Bušića znali su da je u svakom trenutku teške robije, duge 32 godine u federalnom zatvoru Allenwoodu u Pennsylvaniji, nosio svoju domovinu u srcu. Ona druga, tamna strana njegove robije govori da je 'teško proživljavao nepravde, poput čuvanja bivših komunističkih udbaša da ne odgovaraju za krvava nedjela koja su navodno učinili'. I dalje se 'u Hrvatskoj plešu 'Žikina kola' i ne zabranjuje krvava crvena zvijezda petokraka koju su u vrijeme Domovinskog rata nosili i srpski četnici, da se sve više ističe ime zločinca Josipa Broza, a da oni koji su stvarali ovu državu već su se odavno uglavnom približili na dno dna'.

Bušićeva je želja bila okupiti hrvatske domoljube pod jedan kišobran, no to mu, nažalost, nije uspjelo. 'Nikako nije mogao shvatiti da su u sve pore našega društva na perfidan način uvučeni i mnogi od onih koji su, poput Perkovića, Manolića, Boljkovca, Mesića i sličnih i u vrijeme komunizma blatili hrvatske domoljube i pospremali ih na robije. Jednom nam je rekao: 'Gdje se god okreneš 'samo' udbaši!', kažu iz UHBDR91.

Udruga se ne može pomiriti sa smrću čovjeka kojega su voljeli, a kažu da 'takvu Hrvatsku nije sanjao, za takvu se Hrvatsku nije borio, baš kao ni onih dvije tisuće hrvatskih branitelja koji su si prije njega oduzeli svoje živote, a za koje je istraga završila istog onog trenutka kad su si pucali u glavu, polili benzinom, odsjekli vrat motornom pilom ili kad su ubili sebe i cijelu svoju obitelj.'

Čovjeka, kojemu 32-godišnja robija nije mogla ništa, slomila je 'slobodna, samostalna i neovisna hrvatska država'. Koprivnička je Udruga, na čelu sa Mladenom Pavkovićem, apelirala na hrvatske branitelje: 'Ne, ne ubijajte se hrvatski domoljubi, hrvatski branitelji jer oni to nisu zaslužili!'