Predao sam tuđu mrtvu bebu, ali to je bila zabuna, za drugo dijete nisam ni znao

...djevojčicu obitelji Šeperica-Kotoraš iz Vrboske na otoku Hvaru, priznao je da je napravio sam propust, da je predao tuđu mrtvu bebu jer nije provjerio prezime.

"To je strašan nesporazum, nije u pitanju zamjena djeteta, jer za drugo dijete ja nisam ni znao. Strašno mi je žao da se ovo dogodilo i ispričavam se i jednoj i drugoj obitelji zbog nanesene boli. Nikakve namjere nije bilo, sve sam radio u najboljoj vjeri. Nisam više svoj, danima ne spavam i ne znam što da radim", izjavio je vidno potreseni tehničar za Slobodnu Dalmaciju.

Milenko Čondić Jurkić je 24 godine zaposlenik splitske Patologije, za njega kažu da je najbolji medicinski tehničar kojega je Patologija imala, zaposlenik je KBC-a Split 35 godina i do sada nije imao ni jednu mrlju u karijeri. Otac je osmero, a ne, kako se pisalo, šestero djece.

"Ja sam bio na godišnjem odmoru od 1. travnja do 7. svibnja ove godine. Kada sam 10. svibnja od kolege preuzeo smjenu, on me izvijestio da imam dijete Šeperica (prezime Šeperica-Kotoraš op.a.), koje je rođeno mrtvo. Dijete je uredno bilo označeno narukvicom na ruci, na kojoj piše njegovo prezime, ime majke i spol bebe. Za bebu obitelji Botica mi nitko nije ništa kazao, tako da nisam ni znao da to dijete uopće postoji kod nas na Patologiji", izjavio je Milenko.

Po njegovim riječima, oko 11 sati došao je pogrebnik Gugić i traži dijete, ne rekavši koje, a rodbina je bila vani.. "Tu sam ja napravio propust jer nisam vidio obitelj i s njima razgovarao. Mislio sam da je Gugić došao po dijete Šeperica. Gugić je držao papire za ukop u svojoj ruci i ja ih nisam vidio, a da sam ih vidio, znao bih za dijete obitelji Botica", ističe Čondić Jurkić.

On dijete, nakon što ga je obukao i stavio u kovčežić, predaje pogrebniku Gugiću i oni odlaze.

"U knjigu prijama i otpusta pokojnika odmah evidentiram da je dijete Šeperica otpušteno i predano na ukop. I sve je bilo u redu do 12. svibnja kada obitelj Šeperica dolazi po svoje dijete. Nazvao me kolega na telefon i pitao gdje je dijete, a ja mu odgovaram da sam ga predao Gugiću. Na to mi kolega kaže da je obitelj tu i da želi svoje dijete i tada nastaje cijela ova bolna situacija. Tada tek doznajem za dijete obitelji Botica. Šta da vam više kažem, nikada mi ovako nije bilo teško u životu. Ovu bol i patnju koju sada osjećam, osjećao sam samo kada smo radili obdukcije na mladim hrvatskim vojnicima, koji su pogibali u Domovinskom ratu", izjavio je Čondić Jurkić suznih očiju novinaru Slobodne Dalmacije.