Zamršeni Bliski istok i Trumpove izdaje

U trenutku pisanja ove kolumne pratimo konfuzne poruke koje dolaze iz Washingtona i Teherana. Konfuzne su jer su u raskoraku s događajima na terenu. Čak i izvještaji događaja nisu do kraja pouzdani i pitanje je kada ćemo dobiti jasnu sliku onoga što se u ovih mjesec dana dogodilo na Bliskom Istoku.

Ono što već sada možemo ustvrditi je da se sukob dogodio bez temeljite pripreme i bez jasne strategije na umu. Iako je ovaj sukob svakako prekretnica, on je tek jedan u nizu bliskoistočnih sukoba čiji su motivi i ciljevi skriveni iza kulisa.

Kolonijalno mrljanje po Bliskom Istoku

Izvorište nerazrješivih sukoba na Bliskom Istoku možemo naći na kraju Prvoga svjetskog rata, kada su sile Antante po propasti Osmanskog Carstva teritorij podijelili između sebe. Princip podjele Bliskoga Istoka bio je ekonomski, i podjela je izvedena bez ikakvog obzira prema narodima i kulturama koje su postojale tu. Tako je primjerice država Irak nastala stapanjem provincija Basre, Mosula i Bagdada, triju provincija od kojih svaka gravitira nekom drugom središtu. Libanon je, primjerice, bio većinski kršćanska zemlja dok nisu kao nagradu dobili dijelove Sirije koji su demografski destabilizirali državu. Naftna polja i ekonomski benefiti diktirali su podjelu ogromnog kolača, a obećanja neovisnosti Arapima i Židovima kao da su zaboravljeni.

Ovo mrljanje došlo je na naplatu nakon Drugoga svjetskog rata, kada su se kolonijalna carstva počela raspadati zbog svoje glomaznosti i neodrživosti. Njih su naslijedile nacionalističke diktature s neriješenim granicama koje su bile prisiljene boriti se protiv reketiranja zapadnih velesila.

Na osnovu tog protuzapadnog sentimenta dogodila se i Islamska revolucija u Iranu 1979. godine. Prijašnji režim pod šahom Rezom Pahlavijem bio je marioneta zapadnih interesa i kao takav nije mario za potrebe šireg pučanstva. Iako se teško može reći kako je prosječni Iranac sasvim zadovoljan ajatolahom, svakako im je i to bolje od sluganstva beskompromisnim zapadnim interesima.

SAD i Bliski Istok

Središte vanjske politike SAD-a posljednjih dvadeset i pet godina bio je Bliski Istok. Od rušenja tornjeva u rujnu 2001. godine, američka politika je uočavala egzistencijalnu prijetnju na Bliskom Istoku. Bush je tako u svom prvom mandatu započeo duge ratove u Afganistanu i Iranu. Njegov nasljednik Obama ušao je u Ovalni ured djelomično na obećanju da neće SAD uvlačiti u bespotrebne ratove.

Međutim, on je započeo ratove u Libiji i Siriji koji su dodatno destabilizirali regiju. Trump 2016. i 2024. godine dolazi također na obećanju da će se fokusirati na unutarnje probleme, te da će izvući SAD iz 'vječnih ratova' na Bliskom Istoku. I on je prekršio svoje obećanje, i možemo reći da je ovim potezom nepovratno izgubio podršku MAGA pokreta.

Američke ekskurzije u Bliski Istok bespovratno su destabilizirale regiju. Koristeći lažne prijetnje poput 'oružja masovnog uništenja' ili floskule poput 'ostvarenja demokracije' SAD je sa svojom koalicijom uništio nekoć stabilne režime Iraka, Sirije i Libije. Može se štošta prigovoriti njihovim diktatorima, no može se prigovoriti i SAD-u koji nije imao nikakav plan za te zemlje nakon rušenja režima.

Bliski Istok sada je praktički ispunjen propalim državama i terorističkim grupama koje teroriziraju stanovništvo. Ratna razaranja i nestabilnost uzrokovali su masovni migrantski val koji će prekrojiti demografsku sliku Europe. Dok promatramo rat s Iranom, moramo se zapitati koji će se novi problemi kao posljedica toga pojaviti.

Trump – čovjek čije riječi ništa ne vrijede

Trumpovo djelovanje na Bliskom Istoku ispočetka je bilo obećavajuće. Na osnovu njegova napora SAD je sada u partnerskim odnosima sa svim velikim arapskim zemljama. To možemo čitati kao trajnu izolaciju Irana koju je uz to pritisnuo i ogromnim sankcijama. Nitko se nije da će pasti u napast da napadne Iran, no to se u Veljači i dogodilo. Logika i smisao sukoba i dalje su nejasni, no nekoliko stvari možemo sa sigurnošću zaslužiti.

SAD je pod Trumpom potvrdio još jednom da je nepouzdan geopolitički partner. Najočitiji dokaz za to je činjenica što su pregovori s Iranom bili korišteni kao krinka za spremanja balističkih udara na zemlju. Mnogi spekuliraju kako trenutačni govori o primirju i pregovorima pokušavaju postići sličan učinak, i teško je ne uočiti vjerojatnost toga zaključka.

Brojne kontradiktorne izjave i 'magla rata' koja prati cijelu ovu krizu nagrizaju ugled SAD-a na svjetskoj sceni jer u svjetlu Trumpovih postupaka, njegovi prethodnici djeluju kao profinjeni birokrati s baršunastim rukavicama. Posljedice na geopolitički poredak svakako će biti osjetne.

Što se tiče domaće podrške Trumpu, on je izgubio svaki adut. Previše izigranih obećanja i zanemarivanje pitanja na osnovu kojih je došao u Ovalni ured ostavio je gorak okus na one koji su ga predano podržavali i koji su riskirali svoj ugled i život kako bi mu omogućili pobjedu.

Umjesto trijumfa narodne volje, birače Donalda Trumpa dočekao je nož u leđa, i na izborima u studenom teško je da će to zaboraviti.

Stavovi izneseni u ovoj kolumni isključivo su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno mišljenje redakcije.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.