Tito i Staljin su bili gori od Hitlera

...nisu u stanju napisati nikakav stručno znanstveni rad, koji bi imao snagu postati znanstveno dokazano tumačenje činjenica naše povijesti, a u kojemu bi jednostavno stajalo: između nacionalsocijalizma i socijalizma postoji znak jednakosti!

Nacionalsocijalizam je termin, koji se u Hrvatskoj, a zapravo na području bivše YU tvorevine, namjerno izbjegava koristiti, pa se to vremensko razdoblje označava kao "fašizam".

Oni koji bi trebali poučiti javnost, znaju što ta dva termina predstavljaju i znače, ali i 20 godina nakon "zida" ne čine ništa da u školske udžbenike uđe termin nacionalsocijalizam, na ona mjesta gdje danas piše fašizam.

Jasno je i zašto već  60 godina ta iskrivljena terminologija ostaje ušančena u obrazovnim procesima, i zašto se "utuvljuje" u glave generacija i generacija učenika, studenata.

Očita je namjera da se riječ  "socijalizam" očuva kao neokaljana, a upravo to bi učinio termin " nacionalsocijalizam"

Ljudi koji "misle" lako bi povukli paralelu između "raja" socijalizma u vremenu SSSR-a do II. svjetskog rata, s "paklom" njemačkog "nacionalsocijalizma".

Jedina suštinska razlika između te iste ideologije, provedene kroz 2 totalitarna politička režima, jest to, što je Hitler želio doći do "raja" za Nijemce, na područjima koja su povijesno njemački prostor. Staljin i komunisti su pak željeli "raj" na cijelom svijetu i samo za "kastu proletera".

Metode dostizanja cilja, "raja" za odabrane, a to su bili za Hitlera Nijemci, a za Staljina "proleteri" i uža "klasa provjerenih koji vode", dakle, metode koje su primjenjivali su bile iste!

I posljedice su bile iste! Čak što više, višestruko "efikasniji" na putu u "raj" bio je, prema svim znanstveno relevantno utvrđenim činjenicama, Staljin.

Nesumnjivo je kako je Tito (a tek treba utvrditi tko je on zapravo bio) bio "mali Staljin" s ambicijom da postane "veliki Staljin". Obojica su nesumnjivo diktatori i ubojice. Razlika između Staljina i Tita je jedino u tomu, što je Staljin ubijao "potezom pera", a Tito je to činio, osim "perom" i vlastitom rukom.

O tome se još nitko ne usudi formalno pisati!

30 godina nakon smrti tog diktatora!

Za Tita, tog taštog, ambicioznog, ali formalno neobrazovanog (da li doista?) fićfirića i ženskara, željnog novca, slave i idolopoklonstva, beskrupuloznog u dostizanju osobnih ambicija, mnogi izuzetno visokorangirani i moćni ljudi u hrvatskoj politici danas, još uvijek tvrde kako je Tito imao "manjih grešaka" i neizmjerno veliki doprinos "Hrvatskoj"! Stoga je "iz sjene", koju čine "bivši", svim aktualnim političkim garniturama "vlasti", do dana današnjega, jasno uvijek slana poruka : "ne dirajte trgove i ulice s imenom ...".

"Krug za trg" je mala, hrabra, neutjecajna grupa, poput HKV-a, koje će ovi "manipulatori našim životima", uvijek "lako, kroz strogo kontrolirane medije", proglasiti "ekstremnim desničarskim promicateljima nebuloza...". I dakako, dobiti će, iz ovih ili onih razloga, podršku "interesnih krugova iz vana", kojima u potpunosti odgovara da u Hrvatskoj na vlasti "stoluju": neobrazovani (sjetimo se kako je, formalno obrazovan, ali analfabeta nacionalne povijesti, uglađen i fin, katolik i Hrvat, Jozo Radoš "uveličao" proslavu "Dana ustanka" četnicima u Srbu!), pa slavohlepljivi, protunacionalno, "lijevo" misleći, a "balkansko-gledajući", nazovi političari, u duši protuhe, kupljeni za sitne, "Judine škude", korupcionaških džeparaca (prepoznajete li nekog iz plejade u vladama...?), dok se protuhrvatske "dame i gospoda" podrazumijevaju kao najsigurniji zaštitnici stranih interesa!

Navedeni feljton kojeg Mate Ćavar u svom članku naziva "teškom pljuskom antifašistima", dakako da je dobrodošao, ali na žalost, spomenutim "antifašistima" neće se obraz zacrveniti, niti će oni osjetiti da ih je netko pljusnuo.

Naime, njihov je obraz odavno "debeo kao đon", a uvijek će se naći povjesničari (na zadatku, ala Goldstein ili Goldsteini), koji će već napisati prikladnu povijest - službenu povijest!

Ipak, ne mogu se oteti dojmu, kao što ništa u životu nije slučajno, tako i izlazak ove knjige i objava feljtona, u ovom trenutku u Hrvatskoj ima "zadatak" ugledati svijetlo dna, početi "educirati" populaciju da se navikne na ponešto drugačiju interpretaciju povijesti, pa mi to daje za nadu kako niti lustracija, nije više tabu tema. Kao što više ili uskoro ne će biti više dogmom proglašena teza o "nemogućnosti" provođenja lustracije.

"Krug za trg" može biti okidač, da se pomak, ili bolje rečeno odmak, od pokopane mračne ideologije komunizma, konačno počne događati i u Hrvatskoj.

Budimo svjesni kako protivnici osude zločina razdoblja komunizma, pojedinaca, ali i ideologije, "danas", odlikuju sve i svakoga tko je protiv istinske neovisne Hrvatske (poput "CK SKH članova i simpatizera", onako u "kompletu", pa raznoraznih plaćenika i lobista tipa Zuroffa, Gadafija, Castra i ostalih sličnih kreatura ljudske civilizacije). "Oni" su i danas, kroz paraobavještajne strukture izuzetno moćni i opasni, jer ne prezaju od ničega, kako bi zadržali vlast i moć, a time i novac u svojim džepovima.

Tu strukturu se, na žalost, može svladati samo istim metodama i istim načinom. Pitanje je samo, postoje li pojedinci, spremni za žrtvu u interesu svih, da se posvete tom cilju? "Rušenju "neokomunizma" u Hrvatskoj, 30 godina kasnije od ostatka svijeta (dobro, Kina, Koreja i Kuba su egzemplarni izuzeci!).

Za ovu "revoluciju demokracije" u Hrvatskoj, potrebni su ljudi koji će je provesti, ali i simpatizeri koji će to financirati.

Kako ne postoji nešto što se zove "besplatni ručak", "simpatizerima" će trebati platiti ceh, kada dođe vrijeme.

Tko može uraditi taj kompromis i žrtvovati sebe?

Piše: Damir Tučkar, dipl.ing