Svijet ukinuo sankcije Iranu

Stigao je povijesni trenutak na koji je Iran čekao godinama - nakon potvrde od strane UN-ove agencije za atomsku energiju (IAEA) da je Iran ispunio sve mjere sukladno sporazumu o nuklearnom programu sa šest svjetskih sila, Zapadne sankcije protiv Irana su ukinute.

Iran je tako jučer i službeno izašao iz ekonomske izolacije u kojoj se nalazio godinama. Istog dana iz Teherana su objavili kako se oslobađaju i petorica američkih državljana koji se nalaze u iranskim zatvorima, u razmjeni za iranske državljane koji se nalaze zatvoreni u SAD-u.

Ova dva poteza mogla bi imati dugoročne pozitivne posljedice jer se tenzije između Washingtona i Teherana - koji su obilježile cijeli Bliski istok još od pobjede iranske revolucije 1979. - sada poprilično smanjuju.

Iran će poprilično profitirati s ovim dogovorom jer sada im se odmrzavaju i deseci milijarda USD njihove imovine koja se nalazila vani, a strane kompanije ponovno će moći djelovati na iranskim tržištu koje je gladno gotovo svega, od novih automobila do dijelova za putničke zrakoplove.

Svega nekoliko minuta nakon što je IAEA potvrdila kako je Iran ispunio sve uvjete SAD je službeno podigao sankcije prema Iranu koje su bile proteklih pet godina na snazi. Isti proces odmah je započela i Europska Unija, a iranski ministar transporta odmah je najavio kako će Iran kupiti čak 114 zrakoplova od europskog proizvođača Airbus.

Strane kompanije sada će se nadmetati za iransko tržište i to će zasigurno Iranu donijeti jedan veliki ekonomski zamah, ali i novi globalni prestiž. Sve ovo događati će se u trenutku velikih tenzija na prostoru Bliskog istoka, a najveće se odnose na sraz između Irana i Saudijske Arabije.

Jasno je da je za Saudijsku Arabiju ovo najgori scenarij - zadnje što su htjeli vidjeti je iranski izlazak iz duboke izolacije. Naime, Iran nije samo ekonomski (odnosno naftni) rival Saudijskoj Arabiji, već prije svega i ideološki i geopolitički. Iranski utjecaj prostire se Bliskim istokom - od Iraka, Sirije, Libanona, Palestine, Jemena, Bahraina pa i same Saudijske Arabije gdje živi šijitska manjina.

Trenutačno je znatan dio Bliskog istoka u ratu - Sirija, Irak i Jemen - a jedna od glavnih značajki tog rata je sraz između Saudijske Arabije i Irana. Zna se tko navija za koju stranu, zna se tko podupire koju stranu, zna se tko je bliži kojoj strani.

Kada razmotrimo te aktere ne možemo reći da je Iran nekakva sila čiji je utjecaj idealan ili posve pozitivan, jer nije. Preko svih izvora utjecaja, bilo da se radi o Palestini, Jemenu, Sirije ili negdje drugdje, Iran nastoji povećati vlastitu moć, a ta moć vjerojatno nije samo ekonomska i politička, tu zasigurno postoje i dublji, vjerojatno i vjerski, razlozi. No, imajući to u vidu, akteri iza kojih stoji Iran vrlo su drugačiji od onih iza kojih stoji Saudijska Arabija, te činjenice jednostavno ne možemo poreći.

Zapadni svijet mogao bi bez većih poteškoća surađivati, ako ne to onda barem komunicirati, s Assadom, Hezbollahom, jemenskim Houthi vodstvom itd. Kao što očito jako dobro može i sa samim Iranom i njegovim vodstvom. No, kako komunicirati s drugom stranom u ovom velikom sukobu? Kako komunicirati s ISIL-om, Al-Qedom, Boko Haramom i drugim ekstremističkim, gotovo srednjovjekovnim, akterima na Bliskom istoku, Africi i šire?

Koliko je poveznica direktna, malo tko može reći, no nema sumnje da je autoritaran i radikalan režim u Rijadu svakako na neki način inkubator i poticaj za radikalizam.

Ako već nema idealnog partnera na Bliskom istoku, nekog tko bi bio apsolutni zaštitnik svih ljudskih prava, onda se svakako može i mora birati onog tko je "normalniji", a to je u slučaju izbora između Saudijske Arabije i Irana svakako Iran.

Kada Zapad pregovara s iranskim predsjednikom Hassanom Rouhanijem onda pregovara s demokratski izabranim liderom, što je u Saudijskoj Arabiji nepoznanica.

Nema tu više prostora za retoriku i nepotrebne debate - ako Zapad zaista želi demokratizaciju Bliskog istoka, u stvarnom smislu, ne u onom George W Bush smislu, onda bi definitivno trebao stati iza Irana te poticati fundamentalne promjene u Saudijskoj Arabiji.

No, Saudijska Arabija ima najmoćniju naftnu kompaniju na svijetu i još uvijek je saveznik svih, naročito desničarskih, vlasti na Zapadu. Tko se uopće u ovom srazu između Irana i Saudijske Arabije stavlja na stranu Saudijske Arabije? Primarno reakcionarni američki Republikanci i - zanimljivo, ali ne i iznenađujuće - Izrael.

Snažna je to potpora, ali danas je ista pretrpjela poraz. Sankcije protiv Irana su ukinute i iranski predsjednik Rouhani je najavio kako sada stiže "zlatno doba Irana". Pozvao je i na velike ekonomske reforme kako bi zemlja smanjila ovisnost o izvozu nafte - to se naročito neće svidjeti Saudijskoj Arabiji koja takve ekonomske reforme neće moći provesti. Nafta neće biti vječna valuta dominacije, to je svima jasno, i kako ta moć bude opadala padati će i moć Saudijske Arabije, a rasti moć Irana.

Iran je izašao iz izolacije - 5 godina se strepilo nad ovim procesom i mnogi su se u međuvremenu pribojavali velikog rata ukoliko pregovori s Iranom propadnu. No, rat se nije desio, oni koji su rat htjeli - prije svega Izrael i američki konzervativci - poraženi su, a P5+1 pregovori (pregovori između Irana, SAD-a, Rusije, Francuske, Britanije, Kine i Njemačke) postali su trijumf diplomacije.

Koji je idući potez? Iranski ministar vanjskih poslova, Javad Zarif, objavio je kolumnu u listu The New York Times u kojoj ističe: "Sada je trenutak da se svi - naročito muslimanske zemlje - primimo za ruke i riješimo svijet nasilnog ekstremizma". Drugim riječima, Iran se sada - nakon izlaska iz izolacije - nudi kao glavna borbena sila koja može i želi skršiti ISIL i slične barbarske projekte koji haraju Bliskim istokom. Zapadu bi bilo pametno, i zbog svoje vlastite sigurnosti, da Iranu, i njegovim saveznicima, u ovoj misiji sada daju maksimalnu potporu.