Ice, ice, baby – Pokušaj spoznavanja istine u ideološkoj kakofoniji

Domaći mediji bruje o nezgrapnim akcijama američke agencije ICE koja je zadužena za deportaciju ilegalnih migranata iz SAD-a. Pri njihovim akcijama stradalo je dvoje ljude što baca loše svjetlo na Trumpovu retoriku i politiku. Zapaljivosti cijelog pitanja pridonosi i slučaj Sandra Vukovića (ili možda Silajdžića, ili možda tko zna kojeg prezimena više) koji je na suspektan način završio na svim glavnostrujaškim medijima i za kojeg se otkrilo kako se lažno predstavljao. U sve većoj informacijskoj kakofoniji i nesigurnosti postavlja se pitanje što je istina i kako doprijeti do nje.

Ledeni tretman službe ICE

Dvije osobe koje su poginule zbog nezgrapnosti službenika ICE-a proizvele su medijsku i ideološku buru koja obilježava ovotjedni ciklus vijesti. Kako smo već pisali ranije, ovakvi zapaljivi događaji će već idući tjedan postati zaboravljeni predmeti iz neke daleke prošlosti. Nitko nažalost više neće sjećati ovih ljudi, ali će ostati gorak osjećaj zbog burnih reakcija koje su uslijedile. Svjedoci smo danas strašnog trenda u kojem su osobne sudbine pretvorene u ideološku valutu. 

Što želim reći s time? Osobne tragedije pojedinaca koji su stradali zbog nesretnih okolnosti ili zbog nekog iskrenog uvjerenja prestaju biti osobe s dostojanstvom i postaju povod ili opravdanje kojeg političke opcije koriste kako bi skupljali pozitivne bodove. Umjesto pribranog pristupa i promatranja spomenutih događaja, mi smo vidjeli ili žestoke napade na Donalda Trumpa ili slijepu obranu istoga. Na jedan bizaran način mi smo vrlo brzo zaboravili što se zapravo dogodilo i počeli smo okrivljavati jednu ili drugu stranu zbog ovoga ili zbog onoga. Mnogo toga danas tek je za klikove i prepucavanje, a zaboravlja se da se radi o stvarnim osobama i stvarnim događajima. Sve više naših medija odaje se tom poroku virtualnog prepucavanja i tim svojim prepucavanjem iskrivljuju percepciju stvarnosti, te posljedično gubimo doticaj s njom. Tako zarobljene osobe pogodne su za manipulaciju, i nažalost opasnost kontrole kroz virtualni svijet postaje akutnija. Sve je teže reći što je stvarno i što ne, i to bi nas trebalo alarmirati.

Sandro Silajdžić – Too good to be true

Zanimljivo je s kojom koordinacijom je deportirani pojedinac Sandro Vuković postao goruća vijest. Mnogi su uočili prozirnost njegove pojave, odnosno kako je on bio tek alat kojim su mediji htjeli profitirati protutrumpovskog raspoloženja koje trenutačno (uglavnom opravdano) vlada. Međutim, oni su svojim potezom na bizaran način opravdali Trumpove postupke, jer se ubrzo otkrilo kako je Sandro zbog niza razloga bio deportiran. Lažno predstavljanje, težak dosje i šuplja priča lišili su Sandra bilo kakvog kredibiliteta, a glavnostrujaškim medijima nanijeli još jedan težak udarac.

Nažalost, ciklus vijesti dobar je u brisanju pamćenja, i tek se uz veliki napor proniče kroz propagandu, a uz još veći se odmiče od nje. Ovo je daleko od konačnog udarca na naše glavne arbitre točnih informacija i vijesti, ali je još jedan bitan pokazatelj koliko je pogubno imati povjerenje u 'glavne' izvore informacija. Njihovo ustrajanje na Sandru i pokušaj kontroliranja štete pokazuje koliko su naši 'provjereni' izvori zapravo zakazali i pitanje je koliko će moći to raditi bez značajne štete. Nažalost, tu se radi o ogromnim medijskim kućama koje imaju znatne političke i financijske poluge kojima brišu sve probleme, no nijedna tiranija nije vječna – pa tako ni njihova.

Što je to istina?

Ključno je da svijet u kojem živimo ne bude samo virtualni. Ključno je da ekran ne bude dominantan faktor našeg vremena. Virtualni svijet (a posebice svijet društvenih mreža) ne smanjuje nam samo kognitivne sposobnosti, nego nam iskrivljuje sliku svijeta. Lišava nas osnovne ljudske empatije i kritičnosti, i ukalupljuje nas u navijače za ovu ili onu stranu. Tako olako branimo luđake i njihove luđačke osobe i beskompromisno omalovažavamo ljude koji su nečije dijete ili nečiji roditelj. Neka ove činjenice vode naše promatranje stvarnosti, te sukladno s tim čitanje vijesti. Tako se nećemo uzbuđivati oko gluposti koja nas kvari, nego ćemo pronalaziti stvari koje su nam na izgradnju i boljitak. Ovo je možda naivan sentiment, ali i on je bolji od pakosne opcije koja nam se pruža.