Pogled u prošlost: Lik i djelo Blaža Sliškovića

Sliškovići su u Mostaru dobro poznata obitelj.

 Njen najpoznatiji član koji je ostavio značajna traga u prošlosti grada Mostara svakako je Blaž Slišković zvani Blaška. Rodio se 3. veljače 1901. godine u Širokom Brijegu, od oca Ivana i majke Mare rođene Mihić. U mladalačkoj dobi dolazi u Mostar i vremenom postaje jedan od najuglednijih građana i posjednika u gradu. Trgovao je vinom te je ostao upamćen kao vlasnik nekoliko vinskih podruma, poslovnih prostora i stambenih objekata. Držao je i restoran u kojem su nogometaši HŠK Zrinjski redovito proslavljali natjecateljske uspjehe. Kao imućan čovjek rado je pomagao sugrađanima bez obzira na njihovu vjeru i naciju. Bio je nacionalno osviješten čovjek koji je bez imalo straha branio svoje političke stavove. Prema pisanju Karla-Drage Miletića znao bi ući u kavanu punu oficira Kraljevine Jugoslavije i naručiti sviranje Lijepe naše. Kada se oficiri ne bi ustali na intoniranje hrvatske himne ulazio bi s njima u fizičke obračune. Zbog takvih i sličnih sukoba u samo dvije godine 22 puta završio je na sudu, a jednom prigodom je proboden i bajunetom.

Novčanim prilozima podržavao je mnoge infrastrukturne projekte, kao i rad brojnih hrvatskih društava te organizacija koja su djelovale u Mostaru i Hercegovini. Nesebično je darivao novac za projekte koji su bili od općeg interesa svih građana Mostara te to nije činio da bi kasnije ostvario određenu dobit. U prilog toj tvrdnji navesti ćemo samo pojedine njegove aktivnosti. Naime, tijekom Drugog svjetskog rata Mostar je često bio pod udarom savezničke avijacije. Skloništa od razornih bombi pravila su se po cijelom gradu. Jedno od najvećih skloništa načinjeno je na brdu Hum odnosno preciznije rečeno u njegovu podnožju. Zbog tvrde podloge radove su izvodili rudarski radnici, a čitav posao nadgledao je fra Ignacije Jurković tadašnji upravitelj Hrvatske tiskare. Kako su spomenuti radovi podrazumijevali izdašna novčana sredstva „uskočio" je Blaž Slišković koji je nesebično u ovu svrhu darivao čak 500.000 kuna. Godine 1942. u Mostaru se planiralo podići spomenik Stjepanu Radiću. U tu svrhu Blaška je donirao 100.000 kuna. Pomagao je svojim prilozima Hrvatskoj glazbi Mostar kod nabavke novih instrumenata i opreme. Kao renomirani podrumar sudjelovao je u organiziranju brojnih zabava i manifestacija. Tako je za godišnju zabavu mjesne podružnice Hrvatskog Radiše u Širokom Brijegu darivao 100 litara prvoklasne žilavke, a kao poznati dobročinitelj hrvatskih društava odabran je 11. srpnja 1939. godine za kuma zastave hrvatskih radnika organiziranih u podružnicu Hrvatskog radničkog saveza (HRS) u Mostaru. Na godišnjoj skupštini 16. rujna 1941. godine izabran je u Mostaru za blagajnika „Hrvatskog Radiše". Ipak najznačajnija dužnost koju je obnašao svakako je ona podnačelnika grada Mostara. Za podnačelnika grada izabran je 1941. godine. Međutim, za razliku od mnogih, Blaška se odrekao podnačelničke plaće želeći pokazati da je funkciju preuzeo čisto iz patriotskih pobuda. Blaž Slišković obnašao je još jednu značajnu funkciju i to u svojstvu dugogodišnjeg predsjednika HŠK Zrinjski. U Mostaru je 24. studenog 1919. godine sklopio brak sa Ankom Marić u kojem su dobili tri sina i pet kćeri. Sin Vlatko-Vlado bio je nogometaš, kao i proslavljeni unuk Blaž Slišković. Po Karlu-Dragi Miletiću Slišković je kao pristaša skupine Vokić-Lorković uhićen 1945. godine po ustašama i ubijen.

Uhićen je od strane NDH vlasti zajedno s narodnim poslanikom, upraviteljem Hrvatske obrtničke zadruge i nekadašnjim nogometašem Zrinjskog gosp. Markom Sutonom. Pod strogom tajnosti odveden je iz Mostara te otpremljen u logor Jasenovac. Zbog njegove popularnosti nisu se usudili da ga pritvore u Mostaru jer bi to izazvalo revolt i proteste domicilnih Hrvata. Pogubljen je 15. travnja 1945. godine, a gotovo sva imovina mu je nakon rata oduzeta od strane komunista. Blaška Slišković kao istaknuti hrvatski rodoljub, dobročinitelj i imućan čovjek očito nije odgovarao ni Kraljevini Jugoslaviji, ni NDH vlastima, a ni komunistima. Ipak kroz sjećanja običnih ljudi ostao je upamćen kao dobronamjeran i čestit čovjek koji je obilježio jedno razdoblje povijesti grada Mostara.

Danas gradom Mostarom na trenerskoj klupi HŠK Zrinjski povijest ispisuje njegov unuk Blaž Slišković zvani Baka. Blaž Slišković rođen je 30. svibnja 1959. godine u Mostaru. Završio je Gimnaziju u Mostaru, ali umjesto daljnjeg stručnog usavršavanja prevladala je ljubav prema nogometu. Kao što je poznato najbolje partije pružao je u Veležu i Hajduku, a kasnije i u Olimpique iz Marseillea pa u Pescari, Lensu i još nekoliko klubova, što iz domaćeg prvenstva, što iz inozemstva. Kada je odlazio iz Hajduka za njega su borili klubovi Panathenaikos, Barcelona i Olimpique gdje je umijeće pregovaranja pokazao predsjednik francuskog kluba Bernard Tapie. Slišković je za HŠK Zrinjski zaigrao na zalasku nogometne karijere kada klub u sedam ligaških natjecanja prvenstva Herceg-Bosne i šest natjecanja u kupu nažalost nije osvojio niti jedan trofej. I pored toga po statistici i ukupnom učinku u prvenstvu Herceg-Bosne bolji učinak od HŠK Zrinjski ima jedino NK Široki Brijeg. Međutim, koju godinu kasnije Plemići nižu trofeje i redaju uspjehe u Premijer ligi BiH, za što je dobrim dijelom zaslužan i trener Blaž Slišković.

Nino Rotim/HERCEGOVNA.info

 

 

05.02.2019 u 06:46