FOTO  Navijački vremeplov: Pripadnik Ultras-a Vaha je prije čelnika Real Madrida prepoznao Modrićevo nogometno umijeće

Kada danas pogledam na tu kvalitetu samo se zapitam u kakvom nam je stanju nogomet bio krajem devedesetih godina kada je dobio na kvaliteti ujedinjenjem nogometnih saveza u Bosni i Herecegovini. I dan danas je misaona imenica neki kvalitetni rezultat na europskoj sceni.

Tih prvih godina stanje na tribinama je bilo odraz stanja u državi, a i predratnog stanja u BiH. Tribine su bile pravo mjesto za ispoljiti svoje nacionalno pitanje i sve su se navijačke skupine uveliko borile da pokažu sa kakvom se politikom slažu. Sport je bio tek ono sporedno.

Mediji su bili posebna priča. Na nacionalističko navijanje navijačkih skupina sa hrvatskim ili srpskim predznakom koristili su raznorazne pogrdne riječi, dok bi one navijačke skupine koje su dolazile iz bošnjačkog dijela imali samo riječi pohvale. Poprilično sam ubjeđen da i danas dosta toga na isti način vide, barem ovi mediji iz Sarajeva.

Zanimljivo je bilo pitanje huligana i huliganizma. Huliganske navijačke skupine u Bosni i Hercegovini su dosta manje i blaže nego li što je trenutno u istočnim dijelovima Europe, ali takvih vrsta ispada je bilo. Zanimljivo, sarajevski mediji su i te ispade ublažavali ili pak podizali na neki veći nivo, a gotovo uvijek ubacivajući barem trunku nacionalizma, fašizma...

U koliko bi neka od dvije sarajevske navijačke skupine napravila neki incident ili nered, to bi se redovito ublažavalo i stavljalo ono "branili se". Dok ukoliko bi npr. navijači Borca iz Banja Luke ili pak navijači Zrinjskog nešto uradili tu bi se digla hajka, a navijači tih skupina su putem medija bili prozivani svakakvim imenima. Nažalost, mišljenja sam da se i danas to stanje isto održava kao i počecima tih 2000. godina.

Ipak, da se mi vratimo navijačima Zrinjskog. U to vrijeme danas najtrofejniji bh. nogometni klub nije imao neke zapaženije rezultate. Sve do 2005. godine rezultati su varirali, a jedini veći uspjeh bio je plasman u polufinale nogometnoga Kupa Bosne i Hercegovine, kada smo igrali protiv trebinjskog Leotara.

Leotar je u to vrijeme imao odličnu ekipu, predvođenu Mulinom i Kerkezom koji su par godina poslije branili i boje Zrinjskog. Na tu utakmicu smo mobilizirali sve snage pa smo u Trebinje otišli u odličnom broju. Napunili smo tribinu koja je bila rezervirana za goste, a iako su navijači iz Trebinja pokušali u više navrata da se obračunaju sa nama sve je to bilo na pokušajima jer kada bi mi uzvratili znali su ekspresno pobjeći.

Ta utakmica u Trebinju kao i uzvrat u Mostaru bile su odlične u navijačkom smislu. Stajanje je bilo super ispunjeno. Mislim da je bilo preko 3000 navijača samo na stajanju. Nažalost naš klub je zaustavljen na toj prepreci, ali navijači Zrinjskog su zasigurno pokazali da su u samom vrhu bh. navijačke scene.

Već tada se znalo tko se smije popeti i povesti navijanje, a ograda stajanja je dobila sasvim novi izgled jer su se momci potrudili odraditi niz manjih zastava koje su tada bile u navijačkoj modi. 

Osim gostovanja u Trebinju dosta masovno odlazimo i u Bihać, Banja Luku, Sarajevo, Tuzlu, Zenicu, Posušje, Široki Brijeg... U tom periodu istaknuo bih i da je ekipa uz pomoć glazbene skupine Sivi dom odradila navijačku himnu za koju smo kasnije zajednički napravili i video spot. 

Nažalost u tom periodu nas je i tragično napustio naš istaknuti član Filip Šunjić Pipa, tako da i trofej Zrinjevac mijenja ime u Filip Šunjić Pipa. Upravo taj trofej 2004. godine dobio je današnji igrač Real Madrida Luka Modrić. Zanimljivo da je jedan od navijača koji je Luki dao taj trofej, naš i danas istaknutiji član Vaha, te mnogi i danas u šali kažu da je Vaha prije čelnika Real Madrida u Luki prepoznao nogometnog znalca.

Taj period mnogi su upamtili i u odigravanjima mostarskog gradskog derbija. Nažalost, ta bi utakmica uvijek bila više politička nego li nogometna. Mediji su se u to vrijeme mogu slobodno napisati natjecali i prije utakmice sa svojim senzacionalnim naslovima ne bi li potpalili atmosferu koju je uvijek bilo lako zapaljiva.

Već tada su navijači polako otkrivali i mogućnosti interneta, pa su i mediji koji su se nalazili i na internetu bili puni svakojakih komentara. Nakon odigranih derbija višu su se spominjali navijači u negativnom smislu nego li nogometaši. Često su ti tekstovi bili ili izmišljeni ili prepuhani od pojedinih "novinara".

I prije odigravanja gradskog derbija znao se pobjednik, ovisno o mjestu gdje bi se isti igrao. Znalo se da u Vrapčićima mora pobjediti Velež, dok na stadionu HŠK Zrinjski Plemići bi uvijek izlazili kao pobjedinici. Također, što se tiče navijača znalo se da navijači Veleža moraju doći na derbi u zapadni Mostar i tadašnje gradske vlasti i svi ostali često bi se potrudili da im se i osigura prijevoz, dok u Vrapčiće navijači Zrinjskog nisu smjeli doći organizirano jer se tamo nalazi samo jedna tribina i nemoguće je organizirati njihov dolazak.

Gotovo uvijek prije tih derbija u Vrapčićima policija je redovito blokirala prilaz stadionu kao i sva moguća mjesta okupljanja navijača Zrinjskog tako da je gotovo nemoguće bilo organizirano otići na te utakmice. 

Sve do 2005. godine klub i nije imao neke veće ambicije, tako da je bilo dosta frustrirajuće kada ideš na gostovanje, a već znaš da će pojedini igrači "skinuti gaće" i odigrati loše.

Ipak, od 2005. godine Zrinjski, ali i navijači pišu mnogo ljepše stranice svoje povijesti. O tom periodu ćemo narednih dana na našem i vašem Internet portalu

HERCEGOVINA.info.

Više fotografija pogledajte OVDJE.

- Jedna sasvim druga priča, ona navijačka o mostarskom Zrinjskom

- Navijački vremeplov: Pedesetak Ultrasa, kao u filmu 'Ratnici podzemlja'

- Navijački vremeplov: Navijačka gostovanja na jugu Hercegovine uvijek su bila puna naboja

- Navijački vremeplov: Zrinjski je život i više od toga

L.Z. | HERCEGOVINA.info

Foto: Arhiv L.Z.