HŠK Zrinjski: Živim za osjećaje!

Dojmovi o europskoj avanturi Zrinjskog se još nisu slegli. Razmišljam...Jesmo li mogli više, ili je ovo naš vrhunac? Je li Spartak bio prava šansa?

Na kraju svega, rezultat, kao i svaki drugi, prolazan je. Osjećaji, uspomene i ideali su ono što ostaje vječno. Neprolazno! 

"...Vremena idu, nek nose se...". Puna Pecara, sjeverna tribina što bi se reklo 'zakucana'. Kako se vrijeme utakmice približavalo, oni standardni problemi i žalopojke su nestajali. Orila se pjesma. Naša pjesma!

Ulazim na tribinu, sva ekipa je tu...Nije bitan marketing. Nije bitan ni neuvjetan stadion, nije bitno tko igra u prvih 11, tko je izašao u Daleku, tko (ni)je zaslužio igrati, ne poteže se pitanje huliganizma, a ono malo dijete s ocem sa Zapada rame uz rame stoji s momcima s vjernog Stajanja i bodri Plemiće. Za taj osjećaj!

Za osjećaj iz prve minute i pjesme čitavog stadiona. Igraj do kraja! Za osjećaj kad smo primili gol, kad te ostali dižu i govore ti da ima još dosta, dosta do kraja. Za osjećaj kolektivne euforije nakon pogotka Bilbije za 1-1. Ne, taj gol nas nije vodio dalje, al' je bio dovoljna satisfakcija da kažem da smo dali sve od sebe na terenu, na tribini pogotovo. Za osjećaj kada Jakovljević dolazi i nakloni se ispred tribine, a ista započne s ovacijama dotičnom.

"Ne pitaj ne znam, koja je godina provedena uz prijatelje, ne pitaj, ne znam koja je utakmica da za sebe ne marim ni tren, nije me briga kad kažu da mijenja se sve, a ja ostajem nepromijenjen..." - mislim da nikad nije imala više smisla nego sinoć na Pecari. Momci koji godinama stoje jedni uz druge, koji iza sebe imaju 'mali milijun' pređenih kilometara, sinoć su stvorili atmosferu za pamćenje. 

Nakon toliko godina ostajemo isti. Prkosni, ponosni, vječiti optimisti i sanjari. Neki će reći da je konačno vrijeme da se vratimo u bosanskohercegovačke okvire tj našu realnost. Ma pusti me, ŽIVIM ZA OSJEĆAJE!

 

HERCEGOVINA.INFO

17.08.2018 u 12:12