Tko je antipapa i koliko ih je bilo u povijesti Katoličke crkve?

Antipapa je netko tko lažno tvrdi da je papa na temelju procesa izbora, imenovanja ili čak samoimenovanja koji je u suprotnosti sa zakonima Crkve.

Povjesničari obično definiraju antipape kao lažne podnositelje prava sa značajnim brojem sljedbenika, poput velikog broja vjernika, moćne političke podrške ili nekog dijela kardinalskog kolegija. Popisi antipapa koje su sastavili znanstvenici razlikuju se jer su se u pojedinim slučajevima pojavila pitanja kako uskladiti povijesne kriterije s kriterijima teologije i kanonskog prava, piše portal Simply Catholic.

Annuario Pontificio (Papinski godišnjak), godišnji imenik Svete Stolice, navodi 37 antipapa, počevši s Hipolitom, čije je lažno pravo na prijestolje svetog Petra trajalo od 217. do 235. godine, a završava s Feliksom V. (1439.–1449.).

Antipape u ranoj Crkvi obično su promicale rivalske crkvene stranke u Rimu. U kasnijim stoljećima oni su češće bili marionete svjetovnih vladara koji su pokušavali potkopati ili kooptirati papinsku moć. Nekolicina je, međutim, imala dovoljno široku međunarodnu podršku unutar same Crkve da su postali ozbiljni suparnici papama kojima su se protivili.

Rani antipape

Hipolit Rimski (217.–235.) – Smatra se prvim antipapom. Suprotstavio se papi Kalistu I. zbog teoloških neslaganja i organizirao vlastitu zajednicu. Kasnije se pomirio s Crkvom i obojica su priznati kao sveci.

Novacijan (251.–258.) – Protivio se izboru pape Kornelija i tvrdio da je Crkva previše popustljiva prema onima koji su otpali tijekom progona. Osnovao je vlastitu zajednicu i proglašen je antipapom.

Srednji vijek i političke borbe

Feliksa II. (355.–365.) – Postavljen od strane cara Konstancija II. tijekom arijanske kontroverze, suprotstavljajući se papi Liberiju.

Laurencije (498.–506.) – Izabran istovremeno s papom Simmakom, što je dovelo do podjele unutar Crkve.

Anaklet II. (1130.–1138.) – Podržan od strane moćnih rimski obitelji i dijela klera, suprotstavio se papi Inocentu II.

Zapadni raskol (1378.–1417.)

Ovo razdoblje karakterizira postojanje više osoba koje su tvrdile da su pravi papa, što je dovelo do velike podjele unutar Crkve:

Klement VII. (1378.–1394.) – Izabran od strane francuskih kardinala koji su osporavali izbor pape Urbana VI.
Christianity Stack Exchange

Benedikt XIII. (1394.–1423.) – Naslijedio Klementa VII. u Avignonu i odbio abdicirati, unatoč pokušajima pomirenja.

Aleksandar V. (1409.–1410.) i Ivan XXIII. (1410.–1415.) – Izabrani na Koncilu u Pisi u pokušaju okončanja raskola, ali su dodatno zakomplicirali situaciju jer su sada postojala tri papinska pretendenta.

Raskol je okončan Koncilom u Konstanci (1414.–1418.), koji je svrgnuo ili prihvatio abdikacije svih pretendenta i izabrao papu Martina V.

Posljednji antipapa

Feliksa V. (1439.–1449.) – Posljednji općepriznati antipapa. Izabran na Koncilu u Baselu, ali je kasnije abdicirao i priznao papu Nikolu V.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.