Svjedočiti svoju vjeru uvijek ostaje izazov!

Međugorje, križ, znak, Isus, religija, vjera, čovjek i vjera, Vjera Crkve
Svatko od nas jako brzo potone pred svakodnevnim izazovima pod teretom života. Uvijek smo u nekakvoj dinamici u kojem upravo zbog nepredviđenih situacija u kojima se nalazimo nikada ne reagiramo promišljeno i vjerno. Sve nas izbaci iz takta i tada je biti vjernik još teže jer svjedočanstvo trpi zbog naše vlastite oholosti kroz povrijeđenost. Premda se danas kršćanski stožernici boje jasnih odgovora na kršćanska gorljiva pitanja zbog raznih povijesnih etiketa to ih ne opravdava jer svjedočanstvo vjere nema izuzetaka. To što će se neki pozivati na sadašnje skandale ili pak na inkviziciju ili pak na nekakve povijesne manjkavosti u životu Crkve nikada ne smiju biti prepreka svjedočanstva vjere.

Svjedočiti svoju vjeru uvijek ostaje izazov. No bez svjedočanstva svakog od nas nema ništa. Ta svaki od nas koji smo ucijepljeni u mistično tijelo Kristovo pozvani smo biti vjesnici i donositelji radosne vijesti istine. To nam pokazuju i današnja čitanja ove četvrte nedjelje kroz godinu. Čitajući danas proroka Jeremiju ne samo da se govori o Isusu Kristu već Bog tepa svakom od nas koji smo povjerovali. Jer poslanje vjernika jest trajno svjedočiti svoju vjeru u svakom trenutku i u svakom vremenu. Bez navještanja tada nastaje muk. Našom šutnjom nijemo prihvaćamo sve ostalo što nije dobro i svojim nijemim stavom odobravamo. Kako su samo žučne rasprave koje vodite oko političkih zbivanja u zemlji i inozemstvu. No ništa se od tih žučnih rasprava nije dogodilo. Osim što ste se možda posvađali pa sad ne razgovarate s mnoštvom onih koji nisu istomišljenici. Ili pak koliko samo kava koje nisu imale nikakav smisao već su prošle u ogovaranju. Đavolskom zavođenju u kojem smo uništavali tuđi dobar glas i uništavali tuđe živote. To je sve ono što ponižava kršćane i što ih čini bezvjernicima. Uvijek sve što činimo stavljamo u domene olakotnih okolnosti. No kada se radi o nama i o našima tada smo manji od makova zrna. Tada se priziva Bog kao koji bi trebao stati uz vas i vašu nevinost. Kako siješ tako ćeš i žeti. Ogovarati te kako god okreneš no svaki onaj koji uništava tuđi dobri glas bit će uništen svaki onaj koji je ponižava bit će ponižen. Kao vjernicima sve ovo što se događa u našim sredinama samo se vidi da je to veliki nedostatak ljubavi. I kao što će se ovih dana kupovati plastična i plišana srca i cvijeće to je preslik istine. Svaka naša ljubav je interesna plastična i pokvarena. Istekao je rok na toj konzervi koju tako dragocjeno čuvamo i koju smo se bojali otvoriti. Zato nas i sveti apostol Pavao poučava i poziva da zaživi u nama ona istinska ljubav koja je Božji život. Svi neće razumjeti niti živjeti vjeru. Svaki govor čovjeka je manjkav, no djela prate izvornost ljubavi. I bez ljubavi nije moguće živjeti vjeru. Svaki onaj koji nema ljubavi ne može biti vjernikom ma koliko god poznavao pisma i bio učen. Jer vjera nije u poznavanju i đavao najbolje poznaje teologiju ali je djelo njegovo jasno. Kako ćeš propovijedati ljubav i praštanje kad niti ljubiš niti praštaš. Ljubav se može uspoređivati s ljudskim vrlinama. Tada ljubav postaje sve i svašta no to nije ono na što smo pozvani svjedočiti.

Današnje evanđelje možda bi bilo dobro čitati u cjelini skupa sa prošlonedjeljnim početnim dijelom. Isus koji je došao u Nazaret ima svečani nastup. On se napokon prokazuje svojim mještanima. Predstavlja se kao Božji pomazanik. Čovjek sin Božji. Čovjek za druge. Ali nije prihvaćen. Ne odzvanja njima riječ Božja u njima odzvanja bijes. On koji je znamo mu povijest čini sebe mesijom. Ispunja se proročanstvo Šimuna bogonosca koji držeći ga u svom naručju objavljuje kao onoga koji će biti znak osporavan na uzdignuće ali i na propast mnogima. To se događa i danas i uvijek će tako biti. Krist spasitelj će uvijek svakom smetati jer on nema potrebe ništa prešućivati. Ovaj svijet ne voli istinu. Laž je sve oko nas i sinovi smo laži jer smo zapustili svoj vinograd. Iskrčili smo zdrave čokote, a zasadili ambroziju i onda se pitamo što nas to to tlači i ne da nam živjeti. I dok se čini kako mu se jedni dive a drugi ga preziru svi su oni isti. Prevrtljivci koji lako uvijek biraju strane i stavljaju lako tamjan svojim novim bogovima. Nažalost današnje evanđelje ima u sebi jednu jako težak događaj. Koji je zapravo zastrašujući: „On prođe među njih i ode." Je li Krist prošao među nama i otišao? Da ne treba se kriti da i danas su kršćani prevrtljivci. Odveć su se navikli na običnog Krista evanđelja koji nije moderan koji je nazadan. Takav njima ne treba. Lakše se saživjeti životarenju. Opravdavanju grijeha. Činjenju zla. Oko nas vlada situacija čangrizavih i zavidnih ljudi koji stalno krivo prosuđuju drugoga i zato smo toliko bolesni i vječno žalosni.

Otvorimo se milosti Božje ljubavi. Zasićeni nevjerom otvorimo se vjeri. Krist čeka na svakoga od nas. Kao vjernicima potiče nas na život nepokolebljive vjere kojoj ništa ne može nauditi. Dopustimo da nam tepa svojom ljubavlju. Bog je s nama da nas izbavi. Neka nas ništa ne odjeli od Boga. Mijenjajmo svoje dosadašnja navike. Odmaknimo se od grijeha. Poštujmo jedni druge i ljubimo se onom ljubavlju kako nas je sam Gospodin ljubio. Đavao će nas tetošiti na putu zlog življenja ali nikada nećemo biti sretni. On zavodnik samo ispunja površno ali odvlači u beznađe. Na nas Gospodin računa. Svatko od nas je njegova svojina i svatko od nas je njegov neizmjeran svjedok vjere. Otvorimo se evanđeoskom životu. Odbacimo sve što je kršćanstva nedostojno. Neka ljubav zasja ona Božanska kojoj nema mjere i neka se očituje u našim životima i neka se na svakom vjerniku vidi i neka svatko kaže da smo Božji sinovi i kćeri prepuni nade i ljubavi koja se božanski razdaje svakom stvorenju. Neka vam je blagoslovljena nedjelja, a ovaj tjedan prepun ljubavi i mira.

don Damir Bistrić