PROPOVIJEDI B Svi sveti

PROPOVIJEDI B Svi  sveti
Sveti i blaženi

Poneki put se pitam, zašto Papa Ivan XXIII (još) nije proglašen svetim. Po mojoj jednostavnoj i naivnoj slutnji postoje (još) mnogi ludi koji mu još ne mogu oprostiti, što je širom otvorio vrata i prozore Crkve, u odnosu na moderni svijet. Promaja koja pokreće od tada Crkvu prehladila je mnoge sukršćane. Grupe koje zahtijevaju dalekosežnu obnovu Crkve, opozivaju se na njega. To bi moglo postati crkveno-politički opasno...

Iz ovog razmatranja može se zaključiti:
Sveti su oni ljudi koji nemaju protivnika i ne dozvoljavaju se zlouporabiti kao galionske figure.
Nije li kod Franz-a Jägerstätter-a slično? Mnogi ljudi su prije 50 godina stajali pred istom odlukom savjesti kao i on i pitali su se, da li ne bi kao kršćani morali bojkotirati ratnu službu. Oni su došli do jedne druge odluke, iz bilo kojih razloga. Tako dugo dok mnogi svoje utjecaje ostvaruju, otpor protiv njegovog proglašenja svetim je prevelik. Osim toga postoji opasnost da se oni opozovu na njegov primjer, koji nisu suglasni s navedenim linijama crkvenih i svjetskih visosti...
Iz ovog razmatranja može se zaključiti:
Sveti su oni ljudi koji se ne zabunjuju i ne daju povoda nikakvim nesporazumima.
1982. godine proglašen je svetim redemptorist Petar Donders, porijeklom iz Holandije. On je djelovao kao misionar i dušobrižnik među gubavcima, mnogo godina u Surinamu. Mala prepreka koja se trebala prijeći kod njegovog proglašenja svetim, bila je njegova ljubav prema pušenju cigara...
Iz tog razmatranja može se zaključiti:
Sveti su oni ljudi koji nemaju nikakvih pogrješaka (u najmanju ruku ne onih koje se zabranjuju za vrijeme njegovog proglašenja svetim) i trebaju uvijek pružati jedan dobar primjer.
Vi ste se možda čudili da većina onih koji su proglašeni svetima i blaženima, pripadaju jednoj redovničkoj zajednici ili su čak neke osnovali. Otvorena je tajna da se jedan proces proglašenja svetim zaključuje ako jedna grupa radi na njemu koja raspolaže odgovarajućom izdržljivosti, novčanim sredstvima i javnom priznaju. Tako nešto se u politici naziva lobby.
Iz ovog razmatranja može se zaključiti:
Sveti su oni ljudi koji imaju iza sebe jedan utjecajni lobby.

Možda vas ova razmatranja srde, a možda se možete na njih smješkati. Mene ona izazivaju da i dalje razmišljam o svetosti.

To ne može biti sve
Očito je da to još ne može biti sve što se treba reći o svetosti. Ja bih ovu listu neželjenih kriterija htio usporediti s biblijskim kriterijima za blaženike:
- Isus proziva one ljude blaženima koji su siromašni i nemaju nikakav lobby
- Isus proziva one ljude blaženima koji su proganjani i trpe pod svojim protivnicima
- Isus proziva one ljude blaženima koji se bore za svoju egzistenciju i koji si ne mogu priuštiti teološki i filozofski dotjerane krjeposne kataloge.
- Isus proziva one ljude blaženima koji žive po svojoj savjesti i jednostavno čine što je pravo po njihovom ljudskom osjećaju
- Isus proziva one ljude blaženima koji su (toliko) nevažni, a da bi ikad mogli pružiti jedan odgovarajući primjer
Uskoro se dobiva utisak da Isus proziva sve i svakoga blaženim jer nisu «moderni». Da li je to njegov glavni kriterij? Može li stanje «biti siromah», «biti tužan», «biti gladan» ikad predstaviti jednu vrijednost za kojom se teži? Također i kod Isusovog kriterija se mora pogledati što stoji iza toga.

Traženje Božjeg kraljevstva kao najviši cilj
Isus proziva one ljude blaženima, čije je razmišljanje, opipljivost, osjetljivost i težnja posve usredotočeno na Božje kraljevstvo. Ljudi koji su se tako jako upustili na nastajuće kraljevstvo Božje, da su sve ono što je inače ljudima važno, zaboravili i zapustili. Na prvom mjestu stoji za njih žudnja za kraljevstvom Božjim. To je njihova najviša i najvažnija vrijednost. Sveti su oni ljudi koji su kraljevsto Božje učinili za najviši cilj i za središte svoga života. Oni se za to ne brinu što su se stoga, u danim prilikama, našli na strani gubitnika. Takovi ljudi se ne pitaju da li će jednom biti proglašeni blaženima ili svetima. Praksa proglašavanja blaženima i svetima odgovara prije ljudskoj potrebi za jasnim uzorima i sklonosti da se nekoga može obožavati. To je također dobro tako. Ali to ne može biti sve.

Svi sveti
Blagdan Svih svetih bi htio, s jedne strane, častiti bezbrojno mnoštvo ljudi koji su čežnju za kraljevstvom Božjim učinili svojim životnim središtem.
Blagdan Svih svetih bi htio, iznad toga, ovu čežnju za kraljevstvom Božjim probuditi u nama svima. U nama koji smo još na putu, koji smo u traženju jednog uspjelog života, koji traže primjere na koje se mogu ugledati; koji traže kriterije i ciljeve za koje se isplati upotrijebiti cijelu životnu snagu.
Konačno bi blagdan Svih svetih htio da svi, koji se nalaze na putu prema Božjem kraljevstvu, osjete kako ne idu sami ovim putem. Oni su povezani u veliku zajednicu svih svetih. Spoznaja o tom velikom zajedništvu može nam dati snagu da idemo svojim putem, dati nam toplinu i sigurnost koja nam tako često na našem putu nedostaje.

P. Hans Hütter